Živi u kampu u Idlibu u blatu i na hladnoći: Sirijka ostala bez 13 članova porodice

0
186
Kamp u Idlibu
Izbjeglički kamp u Idlibu

Sirijska majka Um Mustafa u napadima snaga predsjednika zemlje Bashara al-Assada i saveznika izgubila je 13 članova porodice.

I dok je bol još uvijek svježa, Um se bori za opstanak u jednom od šatorskih naselja na području sirijskog Idliba, koji je proglašen zonom deeskalacije. Ona hladne zimske dane provodi u improvizovanom šatoru, u blatu i sama. Sanja kako će jednog dana ponovo spavati u toplom krevetu.

Provincija Idlib, smještena na sjeverozapadu Sirije, od početka rata, gotovo u cjelosti je pod kontrolom opozicije i antirežimskih naroužanih grupa. Centar Idliba, čija je populacija dolaskom interno raseljenih povećana na skoro četiri miliona, od 2015. je pod kontrolom opozicije. Idlib je istovremeno jedna od zona koje su najčešće mete režimskih napada.

Napadi koje su režim sirijskog predsjednika Bashara Al-Assada i Rusije pokrenuli u novembru prošle godine, uzrokovali su migracije nekoliko hiljada ljudi.

Veliki dio njih u potrazi za sigurnijom sredinom, podižu šatore u blizi sela i kampova nadajući se da će moći iskoristiti prednosti putne infrastrukture, pitku vodu i humanitarnu pomoć.

Oni koji ne pronađu mjesto u kampu, šatore podižu nedaleko od kampa, a često u jednom šatoru boravi nekoliko porodica. Ljudi iz Idliba najviše migriraju prema kampovima u Kahu i Atmeu, nedaleko od granice s Turskom, formiranim prije gotovo četiri godine.

Jedno od šatorskih naselja je na području Maarbuna, na sjeveru Idliba. Tamo je smješteno 65 porodica. Većina šatora nema peć i nalazi se u blatu. Raseljene osobe sanjaju da se vrate u svoje domove.

I Um Mustafa je zbog stalnih bombardovanja Sincara u Idlibu morala napustiti svoj dom.

“Sincar smo napustili za vrijeme bombardovanja. Napade je u isto vrijeme izvodilo 5-6 aviona. I ljudi koji su napuštali to mjesto, bili su mete zračnih napada. Došli smo ovamo. Vidite kako nam je. Ovdje nemamo ništa. Ne dolazi nam pomoć”, ispričala je Um za AA.

Kako je kazala, šatori se nalaze u blatu i vodi, a u svakom se nalaze po dvije porodice.

“Budući da nemamo naftu za ogrev, ložimo sve što nađemo. U peć ubacujemo sve što može goriti. Ovdje su noći jako hladne. Nepodnošljivo je hladno u šatorima. Nadam se da ćemo jednog dana spavati na nekom toplom mjestu”, izjavila je Um.

Dok priča, ova sirijska majka plače.

“Iz kuće smo pobjegli, a da ništa nismo uzeli sa sobom. Plakala sam cijelo vrijeme dok sam išla ovamo. Imamo samo ono što smo ponijeli na sebi. Svaku noć se molim za nas. Iz moje porodice je poginulo 13 osoba. Poginula su mi dva sina, sestra i njena djeca”, ispričala je Um.

Poručila je da je zvuk aviona podsjeća na izgubljenu djecu, kuću i bol.

Na pregovorima u okviru procesa iz Astane održanim uz prisustvo delegacija Turske, Rusije i Irana, 4. i 5. maja 2017. dogovorene su četiri zone deeskalacije sukoba: Idlib i pojedina područja u susjednim provincijama (Latakija, Hama i Halep), sjever Homsa, Istočna Guta u Damasku i područja na jugu zemlje (Dera i Quneitra).

Međutim, režimske snage i teroristi koje podržava Iran, uz zračnu podršku Rusije, kršenjem dogovora o primirju, zauzeli su područja u ove četiri zone, izuzev Idliba. Stotine hiljada civila su pobjegle prema područjima nedaleko od granice s Turskom.

(AA)