Američki potpredsjednik Mike Pence i predsjednik Turske Recep Tayyip Erdogan postigli su važan sporazum o zaustavljanju turske ofanzive na sjeveroistoku Sirije.

Prema sporazumu, kurdska oružana organizacija YPG koju Turska smatra terorističkom će se povući 30 kilometara južno od turske granice, odnosno dublje u pokrajine Rakka i Deir ez-Zor.

“SAD će olakšati povlačenje pripadnika YPG-a iz sigurne zone u Siriji. Naš je cilj osigurati povlačenje YPG-a u sljedećih 120 sati. To je već počelo”, rekao je Pence, javlja Anadolija.

U međuvremenu, predstavnici YPG-a i Assadovog kriminalnog režima napravili su historijski sporazum u Latakiji prema kojem se YPG potčinjava režimu, a režim će zauzvrat stati u odbranu teritorija kojeg je YPG osvojio od ISIL-a tokom posljednje tri godine.

Assadov režim u kratkom roku je poslao trupe u gradove Menbidž i Rakka, što Turska zapravo smatra pozitivnim. Turska vjeruje kako je Assadov režim slab i nema pretenzije prema turskoj teritoriji, za razliku od Kurda od kojih uvijek prijeti konstantna opasnost, posebno sada kada su ih SAD i Francuska naoružali sofisticiranim naoružanjem i oklopnim vozilima pružajući im vojnu obuku.

U razgovoru s novinarima u Bakuu, turski predsjednik Erdogan je izjavio: „Ulazak režima u Manbidž za mene nije vrlo negativan. Zašto? To je njihova zemlja, na kraju krajeva. Ali, ono što mi je važno je da teroristička organizacija (YPG) ne ostaje tu. Rekao sam i gospodinu Putinu: Ako ćete očistiti Manbidž od terorističkih organizacija, izvolite naprijed, vi ili režim možete pružiti svu logistiku. Ali ako se ne ide na to, ljudi tamo će nam reći da ih spasimo.”

Takva izjava šefa države koji već osam godina pruža podršku pobuni protiv Assada, je pokazatelj u kojoj mjeri su se međunarodne okolnosti oko sirijskog pitanja promijenile. To će vjerovatno potaknuti Assadov režim da razmotri mogućnost da učini korak više i potpuno dokrajči kurdske snage, ako time može jednom zauvijek okončati aktivnosti njihovog nametljivog susjeda.

Erdoganova izjava savršeno jasno ukazuje da su, nakon Trumpove odluke o povlačenju američkih trupa, sve karte u rukama Asadovog režima i njegovog ruskog saveznika.

Takva mogućnost odnosno plan da Assadov režim pokori Kurde umjesto Turske može dovesti i do šireg dogovora, ako Turska pristane da se povuče iz šire regije Idliba, gdje se nalaze pobunjenici Slobodne sirijske vojske i džihadski savez Tahriru-Šam.

Na kraju, očito je kako pravi cilj turske intervencije nije vratiti izbjeglice, nego oslabiti ili slomiti YPG a potom usput omogućiti povratak izbjeglicama koje, zapravo, većinom dolaze iz Halepa i Idliba a ne iz Rakke ili Šerkijje.

Prethodne dvije turske intervencije napravljene su iz istog razloga. Operacijom ”Eufratov štit” osvojena je teritorija sjevernog Halepa koju je kontrolirao ISIL kako se YPG nebi spojio s kantonom Afrin, a u drugoj operaciji ”Maslinova grančica” osvojen je cijeli Afrin.

Arapska liga i Zapad već odavno su odustali od rušenja Assadovog režima, a aktuelnosti pokazuju kako od toga odustaju glavni sponzori sirijske pobune – Turska i Katar.

Što se tiče rukovodećeg vijeća odnosno generala Slobodne sirijske vojske, prije ili kasnije će uvidjeti da ih Turska koristi isključivo kao sredstvo protiv prijetnje njenoj nacionalnoj sigurnosti. Kada Slobodna sirijska vojska napada YPG, tada dolazi na naprednim turskim tenkovima podržanim borbenim avionima, a kada treba da se suprostavi režimskoj ofanzivi na Idlib, tada dolazi na motociklima, i to je zaista realna slika čiji očevici smo svi.

Postavlja se pitanje kako će Slobodna sirijska vojska reagirati ukoliko Turska zaista dopusti da Assadov režim i njegove šiijske falange zadrže Rakku, Menbidž i Šerkijju a ne oni!?