Šiijske milicije koje ratuju u redovima režima Bashara al-Assada su u sirijskoj pokrajini Idlib otkopale mezar i ukrale posmrtne ostatke petog pravednog halife Omera bin Abdulaziza.

Njegovi posmrtni ostavi će navodno, s ciljem ponižavanja i provociranja sunnija, biti prikazani na skoroj vojnoj paradi šiijskih milicija koja bi trebala krenuti iz sirijskog grada Kusajra, zatim proći kroz Deir ez-Zor to kroz Karbelu i Bagdad u Iraku.

Afganistanski talibani (IEA) ovo djelo šiijskih fanatika nazvali su ”groznim zločinom protiv islama”.

”S velikom tugom saznali smo da su mezari pravednog halife, mudžahida i osvajača drugog stoljeća islama, Omera ibn Abdulaziza r.a i njegove supruge, iskopani i zapaljeni a njihova tijela oskrnavljena, u sirijskoj pokrajini Idlib” rekli su talibani u službenom proglasu objavljenom na servisu El-Emara.

”Islamski emirat oštro osuđuje ovaj grozan čin i smatra ga groznim zločinom protiv islama. Takva grozna djela čine oni koji žele poticati mržnju u islamskom svijetu”, rekli su talibani.


Omer bin Abdulaziz, poznatiji kao Omer II, emevijski halifa ili peti pravedni halifa muslimana, vladao je od 22. septembra 717. do njegove smrti 720.

Dao je posebno značajan doprinos napretku zajednice i provođenju važnih reformi, a opisan je kao najpobožniji i najpravedniji od svih emevijskih halifa.

Njegovo porijeklo seže do Omara bin al-Khattaba, drugog muslimanskog halife i saputnika poslanika Muhammeda.

Islamski historičari navode da Omar bin Abdulaziz nije napravio ni jedan korak, a da nije bio u ime Allaha i sa ciljem stjecanja Božijeg zadovoljstva i nagrade.

Stoga, nije čudo što je za samo dvije i pol godine svoje vladavine uspio iskorijeniti siromaštvo i uspostaviti pravdu, toliko da su telali hodali ulicama gradova i govorili: ”Ko želi da se oženi, ko je prezadužen, a ne može da vrati dûg, ko želi otići na hadž, a nema vlastitih sredstava, neka se javi, dobit će sredstva i novac iz državne blagajne za svoju potrebu.”

U njegovo vrijeme proširio se napredak i blagostanje toliko da je naređivao svojim službenicima da posipaju žito po pustinji kako bi ptice imale šta jesti i kako niko ne bi mogao kazati da su ptice gladne u muslimanskim zemljama.

Prenosi se da je redovno okupljao islamske učenjake da ga podsjećaju na prolaznost ovog svijeta i na ahiret, odnosno svijet poslije smrti. Islamski historičari još navode da je živio život poput isposnika i siromaha, iako je vladao četvrtinom zemaljske kugle.

Ummet Press