Šta je “spaljena zemlja”, surova taktika koju ruske i Assadove snage primjenjuju u borbi protiv pobunjenika?

0
470
Ilustracija

Spaljena zemlja naziv je za vojnu strategiju kojom se – tijekom napredovanja ili povlačenja namjerno uništava sve što bi moglo poslužiti neprijatelju. Ime je dobilo po tome što je u svojim najranijim oblicima uključivala spaljivanje poljoprivrednih usjeva kako ih neprijatelj ne bi mogao koristiti kao izvor hrane. Danas se pod time podrazumijeva ne samo uništavanje zaliha hrane, goriva i drugih namirnica nego i mostova, željezničkih pruga, elektrana, telekomunikacijskih uređaja, zrakoplovnih pista, luka i drugih oblika infrastrukture, a što bi za cilj imalo izazvati što veće probleme u neprijateljskoj logistici i usporiti njegovo napredovanje.

Strategiju spaljene zemlje obično primjenjuje strana koja je brojčano, tehnički ili na neki drugi način inferiorna neprijatelju. Cilj joj je tjeranje logistički iscrpljenog neprijatelja na povlačenje s vlastitog teritorija ili usporavanje njegovog napredovanja kako bi se skupilo vrijeme i sredstva za protuudar. Kao jedan od prvih primjera se navodi Herodotov opis načina na koji su Skiti natjerali perzijskog kralja Darija Velikog da povuče vojsku iz njihove zemlje. Među najpoznatije primjere takve strategije jest rusko povlačenje pred Napoleonom 1812. godine, kinesko povlačenje pred Japancima krajem 1930-ih te Staljinova strategija kojom su Sovjeti 1941. nastojali zaustaviti operaciju Barbarossa, dok je u modernije vrijeme bila primjenjivana i od strane iračke vojske koja je spaljivala naftna polja prilikom svog povlačenja iz Kuvajta.

Od strategije spaljene zemlje valja razlikovati namjerno uništavanje poljoprivrednih usjeva i druge infrastrukture koje se za vrijeme kaznenih ekspedicija provodi nad civilnim stanovništvom u svrhu njegove pacifikacije ili drugih čisto političkih razloga.

Danas, taktiku spaljene zemlje aktivno primjenjuju ruska vojska i Assadove snage u borbi protiv sirijskih pobunjenika koji su upravo zbog toga stagnirali na nekim frontovima. Pod stagnacijom pobunjenika na frontovima, ovdje se prvenstveno misli na Halep u kojem su režim i Rusija, primjenjujući ovu taktiku, pokazali svu surovost u ratu. Muhammed Džumaa Bakour, vođa pobunjeničke grupe Džejš-Mudžahidin tvrdio je da je Džejšul-Feth, nekada moćna vojna koalicija više mudžahidskih grupa u sjevernoj Siriji, odbijen upravo zbog taktike ”spaljene zemlje” koju provode ruski avioni upotrebom svih međunarodno zabranjenih raketa i bombi.

Muhamed Bakour je dodao kako se ova strategija provodi uz podršku avijacije sirijskog režima, koja izvodi desetine napada eksplozivnim buradima, što je nagnalo Džejšul-Feth na povlačenje kako bi se izbjegli daljnji gubici.

Isto tako, primjenu ove taktike smo vidjeli prije par sedmica na frontu u sjevernoj Hami, a koja i danas traje. Pobunjenici predvođeni islamskom grupom Tahriru-Šam su za veoma kratak vremenski period uspjeli ovladati gradovima kao što su Taibat al-Imam, Suran, Maardas, Hattab i desetinama manjih sela i kontrolnih pozicija, da bi ubrzo bili prinuđeni na povlačenje ka početnim pozicijama u kojima je napravljena čvrsta linija odbrane.

Također, ova taktika je bila viđena i tokom nedavnih borbi u Damasku i Dari'i, ali ne u tolikom obimu kao u Halepu ili Hami.

Prateći tok rata u Siriji, vidiljivo je da su obje strane već navikle na načine borbe svojih protivnika. Drugim riječima, sirijski režim zna da mudžahidi i pobunjenici imaju prednost u napadima, gdje se oslanjaju na autobombe a potom masivan jurišni napad najelitnijih boraca , kao i da ostvaruju veoma brze pomake na terenu.

S druge strane, mudžahidi su svjesni da nisu u izdržati pred navalom ljudstva, plaćenika i milicija, koje režim šalje na njih, a koji se bez ustučavanja mogu nazvati topovskim mesom. Ovo ljudstvo ima podršku iz zraka ruske i sirijske avijacije koje pritom provode „taktiku spaljene zemlje“.

Mudžahidi na nekim frontovima imaju slabu taktiku odbrane tačaka koja kontroliraju, dok im je taktika napada veoma jaka. Assadov režim počinje mijenjati strategiju u borbama protiv njih tako što jake tačke odbrane povlači na zadnje linije, umjesto ranije prakse da se te tačke forsiraju za dalje napredovanje.