Šta afganistanski talibani žele?

Izbor urednika

Iskrenost – srž svakog ibadeta, ključ uspjeha i uvjet ispravnosti svakog djela?

Zaista iskrenost zauzima posebno mjesto u islamu, čini njegovu glavnicu, srž je svakog ibadeta, ključ uspjeha poslaničke misije i uvjet ispravnosti svakog djela. Uzvišeni kaže: “A naređeno im je...

Zbog čega je važno učiti islamsku akidu

Važnost islamske akide se očituje kroz brojne stvari, kao na primjer: 1. Naša potreba za ovom akidom je iznad svake potrebe… …nužnost ove akide je iznad svake nužde,...

Analiza: Kako su talibani nadjačali globalnu supersilu (3 DIO)

Na svakom sastanku s američkim dužnosnicima Mulla Baradar predvodio bi svoj ugledni talibanski diplomatski tim. I dok su dvije strane bile na sastanku u...

Analiza: Kako su talibani nadjačali globalnu supersilu (2 DIO)

“Prijatelji koji su s nama u prvim džihadskim redovima, ne primaju platu. Ali mi se brinemo za njih i njihove troškove. A ako uzmu...

Analiza: Kako su talibani nadjačali globalnu supersilu

Talibani su blizu da ostvare svoj gorući cilj: američke trupe koje napuštaju Afganistan i uspostava islamske vlade odnosno šerijatog sistema na preostaloj trećini države....

Historijski je, zbog svoje strateške lokacije, Afganistan često služio kao bojno polje, na kojem su globalne i regionalne sile rješavale svoja rivalstva. Niz invazija, intervencija, ratova i dugoročnih konfrontacija uzrokovali su velika razaranja i gubitak za sve uključene strane, a najvišu cijenu je neizbježno platio afganistanski narod. Tokom godina zaraćene strane su učestvovale u bezbrojnim krugovima razgovora i pregovora, ponekad kreirajući oprezni optimizam. Međutim, zbog kratkovidosti donositelja odluka, pretjeranog samopouzdanja i odbijanja da se uči iz prošlih grešaka, mir se uvijek pokazao kao neuhvatljiv i patnja miliona je nastavljena.

Talibani su oformljeni 1994-godine, nakon povlačenja sovjetske vojske, usred građanskog rata te su tokom naredne dvije godine uspjeli pokoriti ostale frakcije i milicije. Iskoristivši vakuum moći koji je kreiralo povlačenje sovjetskih vojnika, talibani su lahko proširili svoju sferu utjecaja da bi preuzeli kontrolu nad Afganistanom 1996. godine. Talibani su potom proglasili Islamski Emirat i uveli su šerijat dok ih nije zbacila sa vlasti američka invazija na Afganistan u decembru 2001. godine nakon napada 11. septembra na New York i Pentagon.

Nakon svrgavanja talibanskog režima, članovi ove grupe su bili spremni i voljni prihvatiti mirovni sporazum koji bi im omogućio skromno, ali dostojanstveno postojanje u državi. Pa ipak, političari i donositelji odluka – i unutar, i van Afganistana – zaneseni svojom odlučnom pobjedom, odbili su ovu opciju i brzo su izbacili talibane sa pregovaračkog stola. Na Konferenciji u Bonu, koja je odredila sudbinu ove države, oni su u potpunosti ignorirali osnovne zahtjeve ove grupe i uredili su formiranje stroge antitalibanske vlade. Ovo je bila fundamentalna greška, koja je bila okidač za najnoviji krug krvoprolića u Afganistanu i doveo nas do mjesta na kojem smo danas.

Danas se Zapad suočava s grupom čiji članovi sebe vide kao svete ratnike, koji su uspjeli poraziti nepravednu stranu invaziju. U proteklih 17 godina brojni talibanski lideri su ubijeni, poniženi i nagnani na egzil od američkih sila. Oni koji nisu imali sreće završili su u kavezima u Guantanamu ili Bagramu, gdje su podvrgnuti neizrecivoj torturi i degradaciji. Sve je ovo uzrokovalo da članovi ove grupe vide svoju borbu protiv američkih sila kao neizbježnu, nužnu, pa čak i svetu.

Štaviše, vladajuće sile su prisilile članove talibana da žive u tako ozbiljnim uslovima – kao bjegunci uvijek u bijegu – da je ulazak u bojno polje postao lagani, čak prirodni izbor za njih. Možda još važnije, tokom godina talibani su nastavili širiti svoju zonu utjecaja u Afganistanu i počeli su razmišljati o sebi kao o pobjedniku u ovom sukobu. Ova grupa je, također, uspjela osvojiti srca i umove razočarane ruralne populacije, koja vidi centralnu vladu kao neefikasnu u osiguravanju osnovnih usluga i većinom utopljenu u endemsku korupciju. Sada, kao utjecajan politički i vojni entitet, koji priznaju sve uključene strane, talibani žele postići dva dugoročna cilja: potpuno povlačenje svih stranih vojnika iz Afganistana i uspostavljanje inkluzivne islamske vlade.

Naravno, ova grupa, koja vjeruje da je u povoljnijem položaju u ovim pregovorima, također ima više kratkoročnih zahtjeva, čiji je cilj izgradnja povjerenja. Talibani žele da njihovi lideri budu skinuti sa međunarodnih lista sankcija, da njihovi zatvorenici budu oslobođeni i da njihov politički ured u Dohi bude međunarodno priznat. Za razliku od perioda nakon poraza 2001. godine, talibani sada vjeruju da su stekli pravo da ostanu značajna politička sila u Afganistanu nakon sporazuma. Imaju jasnu političku viziju i žele postaviti neke parametre za svoje buduće međunarodne osnove. Zbog tog žele potpisati bilateralne sporazume o neagresiji s regionalnim i međunarodnim silama. Pregovori koji su u toku mogu uspjeti jedino ako sve uključene strane priznaju talibansku poziciju i izbjegnu potcjenjivanje ove grupe.

Da bi postigla održivi mir, afganistanska Vlada, uz pomoć SAD-a, trebat će pogoditi ravnotežu između priznavanja potreba i očekivanja talibana i pružanja nužnih zaštita za segmente afganistanske populacije koji se osjećaju ugroženi od ove grupe. Štaviše, svi lokalni sudionici – Vladini zvaničnici, lideri opozicije i plemenske starješine – trebat će postići konsenzus među sobom o tome šta žele od mirovnog sporazuma. Za sada, svi oni izgledaju više fokusirani na zadržavanje svojih pozicija nakon narednih sporazuma, nego na postizanje sporazuma s talibanima. Ako nastave biti više fokusirani na zadržavanje moći nego na donošenje stabilnosti svojoj državi te odbijati da ispregovaraju sporazum o dijeljenju moći, sva nastojanja za mir će biti osuđena na propast.

Dodatno komplicirajući situaciju, regionalne i međunarodne sile nisu još postigle konsenzus o specifičnostima mirovnog sporazuma u Afganistanu. Inkluzivni regionalni konsenzus je imperativ; SAD neće moći ovo postići sam ako želi održivi mir u Afganistanu. Moskva, Peking, Islamabad, Teheran, New Delhi i Ankara bi željeli da se pitaju za glavni sporazum. Talibani i dalje odbijaju govoriti direktno afganistanskoj vladi, ali ovaj put je SAD visoko motiviran da ove dvije strane spoji. Predsjednik SAD-a Donald Trump jasno je dao na znanje da on žarko želi svoju državu izvući iz “glupih ratova” u inozemstvu i jedini realističan način za njega da postigne ovaj cilj je da dovede i talibane, i Kabul za pregovarački stol.

Al Jazeera

Vijesti

Libija: GNA osvojila Međunarodni aerodrom u Tripoliju

Libijska vojska (GNA) je saopćila da je preuzela kontrolu nad Međunarodnim aerodromom u Tripoliju koji je bio pod okupacijom nelegitimnih militantnih snaga koje sa...

Sirija: Dževlani u Džebelu-Zaviji otkrio svoju prošlost i osobni identitet

Ebu Muhammed el-Dževlani, osnivač Džebhetun-Nusre a potom Tahriru-Šama te dugogodišnji vojni zapovjednik sirijske pobune, otkrio je svoju prošlost i osobni identitet na sastanku s...

Turska naručila rusku vojnu opremu vrijednu milijardu dolara

Narudžbe ruske vojne opreme od Turske procjenjuju se na približno milijardu dolara, izjavio je u intervjuu turskoj televiziji Ekoturk šef savezne službe Rusije za vojno-tehnološku saradnju Dmitrij Šugajev. "Danas...

Talibani oštro osudili šiijsko skrnavljenje mezara halife Omera bin Abdulaziza

Šiijske milicije koje ratuju u redovima režima Bashara al-Assada su u sirijskoj pokrajini Idlib otkopale mezar i ukrale posmrtne ostatke petog pravednog halife Omera...

Libija: GNA na putu da potpuno okruži Haftarove snage u Međunarodnom aerodromu južno od Tripolija

Snage Vlade nacionalnog jedinstva Libije (GNA) su saopćile da su militanti koje predvodi general Khalifa Haftar potjerani iz okoline aerodroma u Tripoliju, te da...

Pokret ‘Ne mogu disati’ širi se SAD-om nakon ubistva u Minneapolisu

U petak je uhapšen Derek Chauvin, policajac koji je izveo nasilni zahvat nad 46-godišnjim Floydom pritisnuvši mu vrat koljenom nakon čega je Floyd,  koji je jecao...

More Recipes Like This