Šehid Sarajeva: Ebu Zubejr El-Medeni

1083

“O Ebu Abase, tvoj gubitak je bio bolan, ali gubitak Ebu Zubejra me je napojio iz čaše tuge koja ne ostavlja moje srce a obuzela je i moje tijelo.”

Govorimo o velikanu koji je bio vrlo poznat među pratiocima džihadskih polja.

On je bio od stanovnika Medine, a njegovo porijeklo je časno porijeklo jer je on od potomaka Husejna Ibn Alija Ibn Ebi Taliba radijallahu anhum, od potomaka unuka Poslanika s.a.w.s.

Od malena se isticao ustrajnošću na vjeri i pokornošću i odgojen je u pobožnoj porodici.

Njegovo prvo učešće u džihadu je bilo 1405. hidžretske godine (1985. godine) u provinciji Dželalabad u Afganistanu.

Allah ga je počastio posebnim glasom, pa je sa pravom nazvan najboljim “pjevačem mudžahida” u tom vremenu i svako ko je čuo njegov glas, osjetio je njegovu iskrenost dok je pjevao džihadske stihove.

Kada je oslobođen Kabul od komunističkog režima i kada su se velike skupine mudžahida počele vraćati u svoje zemlje, i Ebu Zubejr je krenuo u povratak svojoj porodici, a njegovo srce je tugovalo zbog rastanka od džihada, ali mu je jedina utjeha bila da je tokom džihada sanjao san čije je tumačenje bilo da će postići šehadet, ali ne u Afganistanu.

Nakon nekog vremena, čuo je za vijesti o dešavanjima koja trpe njegova braća muslimani u Bosni, pa je se ubrzo pripremao za odlazak u Bosnu.

Prije polaska, posavjetovao se sa svojim rođakom i emirom iz Afganistana, a on je bio posebno vezan za Ebu Zubejra, pa mu je rastanak od njega bio težak, a tada, 1992 godine, slabo je ko od arapskih mudžahida bio u Bosni i put je bio neizvjestan, a prolazak je bio nužan kroz Jugoslaviju ili Hrvatsku, pa je rekao njemu i drugim mudžahidima koji su ga pitali za mišljenje da ih on neće sprječavati da idu u Bosnu, ali da ne želi da idu u njegovo ime i ime njegovog džemata, jer on ne može snositi emanet ako u putu budu ubijeni ili zarobljeni, što je bilo vjerovatno, ali ako žele da idu, da svako ide za sebe i na svoju odgovornost.”

Ebu Zubejr se oslonio na Allaha i uspio je doći do Bosne, a zatim se priključio grupi arapskih mudžahida u Sarajevu i učestvovao je u bitkama oko sarajevskog aeredroma, sve dok nije došla jedna od presudnih bitaka sa četnicima oko aeredroma, pa se je Ebu Zubejr borio žestokom borbom, sve dok nije postigao šehadet.

Dok je puzao u žestokim ranama, mudžahidi su ga čuli kako dovi: “Allahu, ja Tebi svoju dušu žrtvujem, pa je Ti primi od mene.”

Šehadet Ebu Zubejra u Sarajevu 1992. godine je podstakao mnoge arapske mudžahide koji su ga znali da se priključe džihadu u Bosni, i tako je Allah njime pomogao džihad tokom njegovog života i nakon njegove smrti.

23 godine nakon šehadeta Ebu Zubejra, 2015. godine, u jednoj od presudnih bitaka u pokrajini Idlib u Siriji za stratešku bazu Qirmid i u odlučujućim trenucima te epske bitke kada je malo falilo da se mudžahidi povuku, Allah je podario pobjedu na rukama Ebu Halida El-Medenija, sina Ebu Zubejra, nakon što se je sjurio među režimske vojnike i pobio nekoliko njih i natjerao ih na povlačenje da bi nakon toga postigao šehadet.

To herojstvo nije neobično, jer nije čudno da ogranak bude poput izvora.

Molimo Allaha da Ebu Zubejra sastavi u Džennetu sa njegovim sinom i da budu u društvu poslanika, šehida i pobožnjaka, a da njihovu krv učini svjetlošću koja će osvjetliti put onima koji budu koračali iza njih!

Telegram kanal Ponos_Vjere