15 C
Sarajevo
Četvrtak, 4 Avgusta, 2022

Pojava vesvesa i njihovo liječenje

Zbog opasnosti ovog problema, te njegove prisutnosti kod većine muslimana danas, odlučili smo da prevedemo govor Šejhul-islama Ibn Temijje, rahimehullah, koji podrobno i na jedan specifičan način pojašnjava i obrađuje ovu problematiku.

Naravno, važnost ove teme je učinila da govor Šejhul-islama bude malo duži, zbog potrebe za opširnijim izlaganjem svega onoga što se veže za istu.

Stoga, savjetujemo svim čitaocima da se strpe i pročitaju tekst u cjelosti, zato što se u njemu nalaze dragocjeni savjeti i veličanstvene poruke koje će biti od velike koristi svakom muslimanu. 

U nastavku slijedi govor Šejhul-islama Ibn Tejmijje, rahimehullah.


Nerijetko se neki od ogranaka nifaka (licemjerstva) pojavi kod vjernika, zatim mu Uzvišeni Allah to oprosti, dok mu se, također, u srcu nekad pojavljuje ono što obavezuje nifak, te mu Uzvišeni Allah to odstrani od njega.

Vjernik biva iskušavan vesvesama šejtana (tj. šejtanova došaptavanja, op.M), i vesvesama kufra (nevjerstva) od kojih mu se stvara tjeskoba u prsima, kao što su to rekli i ashabi, radijellahu anhum: “O Allahov Poslaniče, doista, neko od nas u svojoj duši osjeti nešto (ružno) da, kada bi pao s neba na zemlju, draže bi mu bilo nego da to izgovori”, te mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: „To je očevidan iman!“, dok u drugom rivajetu stoji: “Osjetimo nešto što nam je teško izgovoriti“, a Poslanik će na to: „Hvala Allahu, Koji je odbio šejtanovo lukavstvo i sveo ga na došaptavanje (vesvesu)“1, tj. pojavljivanje ove vesvese, uz veliki prezir spram iste, te njeno odbijanje iz srca, jeste ustvari od očevidnog imana, poput mudžahida kojem je došao neprijatelj, pa mu se on odupirao sve dok ga nije savladao, pa, uistinu, je ovo najveličanstveniji i najveći džihad. Riječ očevidan znači čist (tj. nepomiješan), poput čistog mlijeka, a postao je očevidnim onda kada su oni (vjernici) prezirali te šejtanske vesvese, i odbijali iste, pa je time iman pročišćen i zatim postao očevidan.

Neminovno će sva stvorenja osjetiti ove vesvese. Pa ima od ljudi onih koji će se tome odazvati, i time postati nevjernici ili munafici. A ima i onih čija srca su preplavili prohtjevi i grijesi, pa ih ne osjeća osim kada se počne interesovati o vjeri, pa ovakav će, ili postati vjernik, ili postati munafik. Zbog toga se ljudima često javljaju ove vesvese u namazu, a što nije slučaj kada nisu u namazu, jer se šejtan i te kako upliće robu kada on želi da se vrati svome Gospodaru, i približi Mu se.

Iz istog razloga se pojavljuje i klanjačima u njihovim namazima, a što isto ne čini onda kada oni ne klanjaju, i pojavljuje se učenima i uglednicima više nego što se pojavljuje običnom svijetu, pa zato kod onih koji se bave znanjem i ibadetom ima daleko više šubuhata i šehavata nego što to ima kod drugih, jer ti takvi nisu krenuli putem Allahova šerijata, naprotiv, oni hrle za svojim prohtjevima zanemarujući spominjanje i sjećanje na njihova Gospodara, a upravo je to cilj i poenta šejtana. Suprotno ovima su oni koji čvrsti i odlučni u znanju i ibadetu putuju njihovom Gospodaru, njihov najljući neprijatelj je šejtan, i on želi da ih odvrati od Allaha i Njegove vjere, kaže Uzvišeni: „Šejtan je, uistinu, vaš neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte!“2, i zbog toga je onome ko hoće da čita Kur'an (karija) naređeno da traži utočište kod Allaha od prokletog šejtana3, jer, doista, čitanje Kur'ana na propisan način u srcu usađuje plod imana, i povećava mu ubjeđenje, smiraj i izliječenje.

Kaže Uzvišeni:

„Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je lijek i milost vjernicima, a zulumćarima on samo povećava propast“4,

i kaže:

„To je objašnjenje ljudima, i uputa i pouka za one koji se Allaha boje“5,

i kaže:

„uputa je bogobojaznima“6,

i kaže:

„Što se tiče vjernika, njima je povećala vjerovanje i oni se raduju“7.

Ovu stvar (došaptavanje) svaki vjernik nalazi i osjeća u svojoj duši, jer šejtan svojim ubacivanjem vesvesa želi da srce odvrati i udalji od toga da se ono okoristi Kur'anom, pa je Uzvišeni naredio kariji da, kada želi učiti Kur'an, od Njega zatraži zaštitu, rekao je Uzvišeni:

„Kada budeš htio učiti Kur'an, zatraži Allahovu zaštitu od šejtana prokletog. On doista nema nikakve moći nad onima koji vjeruju i koji se u Gospodara svoga uzdaju, njegova je moć jedino nad onima koji njega za zaštitnika uzimaju i koji druge Allahu pridružuju“8,

a onaj ko zaštitu traži od Allaha, on ustvari bježi Njemu i traži Njegovu pomoć protiv prokletog šejtana, dok onaj ko zaštitu traži od nekog drugog mimo Allaha, taj se njime i potpomaže. Pa kada rob traži zaštitu Gospodara svoga, time se on potpomaže Allahom oslanjajući se na Njega Uzvišenog, te će ga Allah sačuvati i zaštititi od prokletog šejtana, zato i kaže Uzvišeni:

„Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim odagnaj, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati. To mogu postići samo strpljivi; to može postići samo onaj koji ima obilnog udjela u dobru“9.

U dva Sahiha stoji da je Vjerovjesnik, salallahu alejhi ve sellem, kazao: „Ja znam riječi od kojih bi ga, kada bi ih izgovorio, prošla srdžba – kada bi proučio: ‘Utječem se Allahu od prokletog šejtana!'“10

Uzvišeni je naredio traženje zaštite (tj. učenje isti'aze) onda kada rob želi neki hajr učiniti, kako mu šejtan ne bi smetao i prepriječio put ka tome, tako što će ga pozivati zlu samo kako ne bi učinio neko dobro djelo, i zbog toga je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Šejtan dođe nekom od vas i rekne: Ko je stvorio to, ko je stvorio ovo?, dok ne kaže: Ko je stvorio tvoga Gospodara? Pa kad se to kome desi, neka zatraži utočište kod Allaha i neka prekine (prepuštanje šejtanu)“11.

Dakle, Uzvišeni je naredio da se traži utočište onda kada šejtan nagovara čovjeka na zlo, ili ga odvraća od dobra, kao što to čine dva neprijatelja međusobno.

Što je čovjek veće želje za znanjem i ibadetom, i sposobniji u tome od drugoga, tako što je njegova snaga u tome jača, i želja za tim potpunija, koristi će biti daleko veće – ako ga Allah sačuva od šejtana – a isto tako će zapadati u fitne – ako ga se domogne šajtan; i upravo je zbog toga kazao imam Eš-Š'abi: U svakom narodu njihovi najgori su bili njihovi učeni, osim muslimana, jer, doista, njihovi učeni su najbolji.

Uistinu, ehli sunnet je u islamu poput muslimana spram ostalih pripadnika drugih vjera, a to zato što svaki narod mimo muslimana jeste zabludjeli, a u zabludu ih ne odvode osim njihovi učeni, pa su zbog toga njihovi učeni najgori, dok su muslimani na uputi, i kod njih istinu pojašnjavaju njihovi učenjaci, pa su odatle njihovu učeni najbolji. Isti je slučaj i sa ehli sunnetom, njihovi imami su najbolji u ummetu, dok imami novotarija i zabluda su gori i štetniji po ummet od samih griješnika, te je zbog toga Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio ubijanje haridžija, a zabranio borbu protiv nepravednih vladara; pa su i oni (tj. imami zabluda) čeznuli za znanjem i ibadetom, i zbog toga im se počelo pojavljivati od vesvesa – s kojima su u zabludu otišli, jer su mislili da su iste uputa pa se pokoriše tome – ono što se drugima nije pojavljivalo.

Stoga, ko se od njih bude spasio i sačuvao tih vesvesa, bit će od bogobojaznih predvodnika, blistavih vodilja, izvora znanja, kao što je to ashab Abdullah ibn Mes'ud, radijellahu anhu, kazao svojim drugovima: Budite izvori znanja, svjetiljke mudrosti, noćne lampe, osvježivači srca, budite poznati stanovnicima neba, a nepoznati stanovnicima Zemlje. [Kraj govora Ibnu Tejmijje]

Autor: Šejhul-islam Ibnu Tejmijje r.a.
Izvor: Medžmu'ul-fetava (7/283).
Prevod i priprema: Menhedž

Fusnote:

1 Muslim (132), Ebu Davud (5111).
2 Fatir: 6.
3 Tj. da prouči e'uzu billahi mineš-šejtanir-radžim.
4 El-Isra’: 82.
5 Ali-‘Imran: 138.
6 El-Bekara: 2.
Et-Teuba: 124.Ž
8 En-Nehl: 98-100.
9 Fussilet: 34-36.
10 Buhari (6115).
11 Buhari (3276), Muslim (134, 214).

Related Articles

Nove objave

Stay Connected

649LikesLikes