Nakon pet godina borbe za očuvanje režima Bashara al-Assada u Siriji čini se da Rusija sada teži tome da se riješi svog “zloglasnog” klijenta.

Assadova uporna brutalnost i korupcija i njegova nesposobnost da uspostavi čak i privid funkcionalne države pretvorile su se u teret kojeg bi se Moskva najradije riješila.

Tim riječima američki portal Daily Beast, u članku Jeremyja Hodgea, ukratko je rezimirao najnovije stanje u odnosima Rusije i Assadovog režima. Assad, članovi njegove porodice i njegovi alevitski klanovi gaje bliske, možda i neraskidive odnose s režimom u Teheranu i milicijama koje podržava Iran, što podriva glavnu misiju Moskve u toj zemlji.

Ruski mediji protiv Assada
Portal smatra da Moskva nastoji rehabilitirati Assadov režim, kao simbol stabilnosti koji je u stanju privući stotine milijardi dolara stranih ulaganja za obnovu, a koje bi ruske kompanije tada bile spremne primiti. Međutim, to neće biti moguće sve dok Assadovi rođaci djeluju kao mafija i podržavaju iranske snage, što sprečava dolazak sredstava iz evropskih i zaljevskih zemalja, od kojih se očekuje da snose troškove obnove Sirije.

To nije prošlo neopaženo od Sjedinjenih Američkih Država.

U tom kontekstu James Jeffrey, specijalni izaslanik SAD-a za koaliciju za borbu protiv oružane grupe Islamska država Irak i Levant (ISIL), rekao je:

“Assad nije učinio ništa da pomogne Rusima da proda ovaj režim ni u arapskom svijetu, a ni u Evropi. Čuli smo više puta od Rusa ono što upućuje na to da shvataju koliko je Assad loš.”

Jeffreyjevi komentari uslijedili su sedmicu nakon što su ruski mediji objavili veliki broj izvještaja i uvodnika koji su ciljali na Assada, prikazujući ga kao beznadno korumpiranog i nesposobnog za upravljanje, sugerirajući da je došlo vrijeme da ga zamijeni novi čelnik.

Hodge u tekstu skreće pažnju na članke koje je 11. aprila objavila ruska novinska agencija u vlasništvu Jevgenija Prigožina, rekavši da su to ruski signali koje je Assad teško mogao propustiti, posebno zato što dolaze od šefa grupe Vagner, čiji se plaćenici bore zajedno s Assadovim snagama od 2015. Za Amerikance je Vagner “instrument ruske vlade koji Kremlj koristi na putu ostvarivanja svojih ciljeva jer je jeftin i s malim rizicima”.

Autor teksta osvrnuo se i na glasine da Moskva razmatra druge opcije osim Assada za upravljanje Sirijom. TASS, najveća ruska novinska agencija, u jednom uvodniku napisala je “Rusija vjeruje da Assad ne samo da više nije u stanju voditi zemlju nego da Moskvu vuče prema afganistanskom scenariju”.

U kontekstu takvih medijskih izvještaja TASS je uputio brze udarce Iranu, napominjući da ta država “nema interesa u postizanju stabilnosti u regiji, jer smatra da je to bojno polje protiv Washingtona”.

Istovremeno, Rami Makhlouf, rođak Bashara al-Assada, čija je imovina zamrznuta prije pet mjeseci, na svojoj Facebook-stranici objavio je videosnimak na kojem optužuje Assadov režim za korupciju. Makhlouf je najbogatiji čovjek u Siriji i ima odlične odnose s Rusijom, a prethodno je kritizirao iransko prisustvo u Siriji.

U vrijeme kad Makhlouf i njemu odani padaju u naručje Rusije autor teksta smatra da ključni članovi uže porodice Assad spadaju u red najistaknutijih vođa milicija koje podržava Iran, a čak su bili uključeni u oružane sukobe s jedinicama koje je podržala Rusija.

Hodge kaže da te milicije nadziru široku mrežu korupcije, a pod zapovjedništvom su Mahera al-Assada, mlađeg Basharovog brata. Maher od aprila 2018. predvodi Četvrtu oklopnu diviziju sirijske vojske, koja se smatra jednom od najstarijih i najopremljenijih brigada u zemlji.

Iranu je data koncesija za luku Latakija od početka oktobra prošle godine, koja je postala jedno od najvećih čvorišta za izvoz droge na tržišta Evrope, Bliskog istoka i sjeverne Afrike, upozorio je autor.

Naveo je da je Teheran pokrenuo projekt izgradnje željezničke pruge Shalamcha, koja povezuje Teheran s Latakijom preko stanica u Basri, Bagdadu, Al Bukamalu i Damasku, čime bi Hmeimim bio izoliran od ruskih snaga u centralnoj i južnoj Siriji, a Teheranu bilo omogućeno da brzo isporuči oružje svojim posredničkim silama u Latakiji, koje već sudjeluju u sukobima protiv grupa podržanih od Rusije.

Čini se da Rusija, koja je ljuta na milicije koje podržavaju Iran, nije jedini igrač na terenu koji želi riješiti računice s tim milicijama. Rusko vojno vodstvo u Siriji ignoriralo je, ako ne i uveliko poticalo izraelske udare na iranske trupe u cijeloj zemlji, navodi autor.

Možda nije slučajnost, kako kaže Hodge, da su izraelski napadi povećani od aprila, nakon što je bujica ruskih članaka napala Assada i njegov režim. Izrael je saopćio da se sa sprečavanja učvršćivanja Irana prebacio na prisiljavanje te zemlje da napusti Siriju i da se neće zaustaviti.

Bez Rusije, kaže autor, Iran će biti odlučujući akter u Siriji, koji još nastoji voditi rat u vrijeme kad je većina drugih međunarodnih igrača umorna i jedino što žele jest ponovno ujedinjenje Sirije. Čak je i predsjednik Turske Recep Tayyip Erdogan, kao posljednji sponzor Slobodne sirijske vojske (FSA), pristao sklopiti mir s Moskvom.

Ironično, dugogodišnja Erdoganova želja da svrgne Assada s vlasti možda se ipak obistini iako ne onako kako je očekivao. To neće učiniti revolucija nego Rusija, koja ga je uvijek nastojala štititi.

Izvor: Al Jazeera i portali