Kurdska uprava u Siriji će se srušiti jednako brzo kao afganistanska vlada

Bila je prohladna noć tog četvrtka. Stražari su rutinski obilazili. Zatvorenici su već spavali. Ništa neobično, pomislilo bi se, kada su se iznenada začule eksplozije i izbila žestoka borba. Dok se u zatvor pokušavalo upasti izvana, navodno usnuli zatvorenici su iznutra počeli da pale dušeke i druge zapaljive materijale. Cilj je bio da se natjeraju i svi zatvorenici da pobjegnu, kako bi pritisak na stražare bio nepodnošljiv. Nastao je haos. Teške borbe su se nastavile danima. Scene nalik na rat držale su područje u neizvjesnosti. Nakon devet dugih dana i noći, zatvorski čuvari su uz pomoć stranog vazduhoplovstva i jedinica vojske ponovo stavili situaciju pod kontrolu. Rezultat: desetine mrtvih. Od toga 140 pripadnika vojske. Veliki broj odbjeglih zatvorenika.

Moglo bi se pomisliti da je ovaj scenario isječak iz filma. Nažalost, ovo su bili stvarni događaji koji su se desili u al-Hasaki, u Siriji, januara ove godine. IDIŠ je izvršio višesmjerni napad duboko unutar teritorije kurdskog SDF-a. Sukob kojem ni nakon jedne decenije nema kraja. Dok je pažnja svijeta usmjerena na Ukrajinu, žarište Sirije daleko je od ugašenog. U međuvremenu se raspao i svaki region ima svoje karakteristike i različite aktere, ali svi imaju jedan zajednički imenitelj: Asadov režim.

Zemlja je podijeljena i različite države pokušavaju potvrditi svoj autoritet uz pomoć snaga na terenu. Čovjek bi pomislio da bi SDF, uz vojnu i finansijsku podršku SAD-a na istoku, bio najuspješniji projekt s obzirom na njihovu kontrolu nad većinom naftnih polja i poljoprivrednih površina. Ipak, događaji su još jednom dokazali da je ova teza pogrešna. U danima i sedmicama koji su uslijedili, objavljeno je na desetine analiza koje su pokušavale objasniti kako se ova tragedija mogla dogoditi. Ali razlozi mogu biti mnogo očigledniji nego što se misli.

Glasnogovornik Sirijskog plemenskog vijeća Mudar Hamad al-As'ad, uznemiren na pitanje o odnosu PKK prema arapskoj kulturi i tradiciji, rekao je: “Donesen je niz zakona koje je stvorio čovjek koji su ukinuli neke šerijatske zakone, uključujući i one koji se odnose na islamsko pravo, brak, nasljeđe i neke opšte običaje i tradicije…” Ovo je daleko od kraja priče. Glasnogovornik plemena navodi i druge zločine kao što su “… regrutovanje djevojaka, kidnapovanje maloljetnica i miješanje na vojnim kursevima ili raznim kursevima obuke čiji je glavni cilj sabotirati i korumpirati sadašnju generaciju.” Ove optužbe nisu nove.

Nedavno je Sirijska mreža za ljudska prava (SNHR) objavila u izvještaju iz decembra 2021. da se od 537 slučajeva regrutacije od strane Sirijskih demokratskih snaga (SDF) od svog osnivanja, najmanje 156 djece još uvijek regrutuje, i dalje je navela da je 19 djece oteto i regrutovano od novembra, u najgoroj kampanji vrbovanja djece od početka 2021.

Strahovi arapskog stanovništva idu još dalje. Anas Shawah, istraživač Instituta za studije Jusoor tvrdi: „Ovaj projekat ni na koji način nije povezan s našim regionom i njegovim sinovima, pored odnosa koji SDF i autonomna vlast imaju sa režimom, ovaj odnos formira opasnost za sinove ovog kraja u budućnosti i postoji realan i stalan strah od ove veze.”

Njihova suradnja s Assadovim režimom također nije ništa novo sama po sebi i objašnjava, između ostalog, zašto je američka administracija odabrala sirijski ogranak SDF terorističke organizacije PKK za saveznika: „Obamina administracija nije htjela da se sukobljava sa Assadovim režimom; Iranu je, zbog nuklearnog sporazuma, obećano da njegov proxy režim u Siriji neće biti oštećen, a PKK je stara imovina Damaska, pa mu se moglo vjerovati da se neće upuštati u antirežimske aktivnosti, dok su pobunjenici dali prednost antirežimskim aktivnostima Asad se borio i želio je američku pomoć za to kao dio cijene pomoći SAD da se otarase svoje glavne mete IDIŠ-a”, ističe zapadni analitičar Kyle Orton.

Tvrdnje koje glasnogovornik SDF-a, komandant Mazlum Abdi, ne želi potvrditi: “Ne prihvatamo povratak u prošlost. Autonomna uprava postoji deset godina i oni (režim) to moraju ustavno prihvatiti”, objasnio je on u intervjuu objavljenom u januaru za Washingtonski institut. Iako ne poriče povezanost s Damaskom, “Naši odnosi s režimom se nastavljaju neprekidno i želimo da razriješimo razlike među nama”, rezimira “da Assadov režim trenutno nije spreman da dođe do rješenja”

Prema al-As`adu, spisku zločina nema kraja: “Kršenja nad sirijskim narodom koja su “svakodnevno” počinjena od strane terorističke SDF milicije, uključujući politiku demografskih promjena, spaljivanje poljoprivrednog zemljišta i voćnjaka, prisilno regrutovanje, otmicu maloljetnika, vrbovanje djece, rušenje sela i farmi buldožerima, bezbjednosne racije i svakodnevna proizvoljna hapšenja. Širenje pobuna, zavjera, atentata, bombardovanja, uzgoja i prometa narkotika, uz užasne masakre nad sirijskim stanovništvom u gradovima poput Kishkish Al-Jabour, Qamishli, Amuda, Jabal Abdul-Aziz, Ghweran, Aziziyah i Mufti. u gradu al-Hasakah, sela Al-Zour, Manbij, Tal Rifaat, Sheikh Maqsoud, Sur i Tabqa.”

“Uništenje grada Raqqe i počinjenje jezivih masakra nad arapskim stanovništvom je ono što tjera ‘neke mlade ljude’ da se pridruže IDIŠ-u kako bi se navodno ‘zaštitili i branili čast i zemlju'”, priznaje glasnogovornik plemena al-As ‘ad.

Čini se da je afinitet SAD-a da se i dalje kladi na pogrešnog konja. Ne morate biti Nostradamus da biste predvidjeli kako će se situacija u istočnoj Siriji razvijati ako Washington ne preispita situaciju. „Ukoliko se SAD povuku iz Sirije, „uprava Rojava“ će se srušiti brzo kao i vlada Afganistana“, sumorno je Ortonovo predviđanje. Anas Shawah ide još dalje. Prema njegovom mišljenju, potpuno povlačenje nije ni potrebno: “SDF je podložan kolapsu čak i u prisustvu međunarodnih koalicionih snaga, a ako nije potpuni kolaps, u nekim područjima će se urušiti.”

U takvom scenariju, sirijski ogranak PKK ne bi imao izbora osim da “sklopi dogovor s Damaskom u slučaju povlačenja SAD-a i ponovo se pridruži režimu”. To ne bi pomoglo nikome osim Rusiji i Iranu, koji bi samo ojačali svoje pozicije moći u Siriji, odnosno na Bliskom istoku.

Sve dok područje SDF-a ne dođe pod kontrolu lokalnog stanovništva, za očekivati ​​je dalju destabilizaciju. “Događaji u zatvoru Al-Hasakah to dokazuju, jer je sigurnosni sistem SDF-a djelimično urušen u jednom od područja koje kontroliše. Pa šta bi se desilo kada bi se koalicione snage koje ga obezbeđuju, obučavaju i koje pokrivaju zrak i zemlju u svim svojim vojnim i bezbednosnim operacijama povukle?” retorički pita Shawah. Scenario koji se radije ne bi zamislio.

Levant24h/Ummet Press

Komentariši