Kako obuzdati tehnološke kompanije ako novčane kazne ne uspijevaju

Tehnološke kompanije

Zemlje članice Evropske unije pokušavaju ograničiti i obuzdati tehnološke gigante poput Googlea ili Mete, javnosti i dalje poznatoj kao Facebook, ali i druge kompanije.

Ovaj 27-člani blok želi tehnološke kompanije suočiti s kritikama vezanim za širenje dezinformacija, govor mržnje, ali i drugim štetnim sadržajima.

Kako je Evropska unija stekla reputaciju predvodnika u rastućim naporima da se obuzdaju velike tehnološke kompanije i da ih se natjera da snose odgovornost za ono šta se dešava na njihovim društvenim mrežama, jasno je da će sve mjere koje donese ovaj blok imati odjeka širom svijeta.

Mahir Ramić, freelance novinar posvećen dešavanjima u svijetu informacionih tehnologija, navodi da je Evropska unija uložila dosta napora kako bi regulirala samovolju ovih giganata, prije svega na polju društvenih mreža.

Navodi da su istraživanja pokazala kako su prošle godine kazne za kršenje zakona EU-a o privatnosti porasle gotovo sedmostruko.

Nadležna tijela Evropske unije odgovorna za zaštitu podataka lani su izrekle ukupno 1,25 milijardi dolara kazni zbog kršenja Opšte uredbe o zaštiti podataka (GDPR), što je gotovo 180 miliona dolara više nego godinu dana ranije.

GDPR je na snazi od 2018. godine, a obimne promjene u pravilima Evropske unije o podacima imaju za cilj da potrošačima u Evropi daju veću kontrolu nad svojim informacijama, gdje se od kompanija traži da pokažu jasnu pravnu osnovu za prikupljanje i obradu ličnih podataka korisnika.

Dodatno, kompanije moraju da obavijeste nadležne organe o svakoj povredi podataka u roku od 72 sata nakon što su prvi put saznali za to.

Mjere obuzdavanja

IT stručnjak Dragan Vukotić navodi da Evropska unija pokušava da dodatno obuzda tehnološke kompanije, a jedan od načina borbe protiv negativnog utjecaja društvenih mreža je Zakon o digitalnim uslugama (Digital Services Act), koji bi, ako se želje europarlamentaraca ispune, od nacrta postao zlatni standard za reguliranje ovih kompanija. Poteze EU-a, smatraju evropski zakonodavci, pomno prate i SAD i Kina, što ukazuje koliki značaj može imati ovaj zakon.

Između ostalog, ovim potezom se želi i regulirati ponašanje na online tržištu, odnosno tehnološke kompanije bi bile zakonski obavezne da pravedno tretiraju svoju konkurenciju, dok istovremeno moraju štiti svoje korisnike, kaže Vukotić.

Dodaje da su ovim zakonom precizno definirane mjere koje bi trebale osigurati korisnicima “osnovna prava na mreži”.

To podrazumijeva, kaže Vukotić, da su kompanije odgovorne za sadržaj na svojim mrežama, što znači da se od njih očekuje da pojačaju način prepoznavanja i uklanjanja nelegalnog sadržaja kao što je govor mržnje, lažne prodavnice ili prodavci lažne, falsificirane robe i slično.

Međutim, ovdje se javlja problem slobode govora, koja se mora garantirati, pa je u ovom zakonu naglašeno da se zaštita sadržaja mreže mora odvijati na nearbitraran način te da se ne smiju primjenjivati mjere diskriminacije, dodaje.

Pitanje oglašavanja

Drugi važan segment zakona se odnosi na način oglašavanja, prije svega u domenu ciljanog marketinga, kažu sagovornici Al Jazeere.

Ramić navodi da su, primjera radi, zabranjeni oglasi za djecu, ali u praksi je jasno da su djeca izložena takvom oglašavanju.

Međutim, jasno je da evropski blok ne može u potpunosti da zabrani oglašavanje, jer bi to naišlo na veliki otpor ne samo društvenih mreža, kaže Ramić, već i niza kompanija kojim su te mreže jedna od glavnih načina da se reklamiraju kod korisnika.

“Biće zanimljivo pratiti šta će se desiti ubuduće. S jedne strane, već su izrečene brojne kazne u, za nas obične smrtnike, ogromnim ciframa širom svijeta, koje recimo Facebooku ili Googleu nije problem platiti bez razmišljanja i koje se nisu pokazale previše efikasnim. S druge strane, EU mora pokazati da je spremna da obuzda velike kompanije i da nađe način da ‘zaboli’ ove gigante”, dodaje.

Navodi i da su u Evropskoj uniji složni da kazne za prekršioce moraju biti visoke, a čak se govori da bi se mogle provoditi kazne koje iznose i do šest posto godišnjeg prihoda kompanije.

“To bi kompanije itekako osjetile”.

Vukotić ipak smatra da je upitno hoće li EU moći u praksi provesti neke od javnosti primamljivijih odredbi, jer ni Google niti Meta, ali ni ostali, nemaju namjeru da se odreknu “praćenja ponašanja” korisnika, metode na kojoj je zasnovano njihovo uspješno poslovanje i baratanje s podacima.

“Ne vidim ni način na koji bi zakon uspio da ograniči takvo ponašanje ovih velikih kompanija”.

Ekonomski interesi

S druge strane, od takvog načina rada brojne kompanije imaju ogromnu ekonomsku korist, a dobro je poznato da novac upravlja svime, dodaje.

“Ovdje imamo više suprotstavljenih agendi. S jedne strane, želi se osigurati zaštita korisnika, da se ograniči praćenje njihovog ponašanja, neki osjetljivi podaci i slično. A opet, imate gigante koji od toga žive i kompanije, ali i političke stranke, koje od takvih podataka dobro profitiraju. Da se moram kladiti, kladio bih se na novac, jer novac ipak pokreće svijet, htjeli mi to ili ne”, kaže Vukotić.

Pored toga, u više navrata je dokazano da društvene mreže vrlo dobro manipuliraju javnim mnijenjem, te da mogu dobro utjecati na stav javnosti, ili jednostavno ograničiti širenje poruka svojih najvećih protivnika, dodao je on, što ukazuje s kakvim problemom se EU zakonodavci susreću.

“Nisam siguran da će tehnološke kompanije odustati od prakse koja im puno donosi. Iako se nadam da će biti drukčije, odnosno da će se provesti namjere europarlamentaraca, skeptičan sam da će do toga doći. Mislim da će se sigurno nekih novih mjera i pravila biti i da će se više ‘udarati po džepu’ ovih kompanija, ali ništa što bi im zaista naškodilo i natjeralo ih da promijene način svog poslovanja. Svakako će biti zanimljivo pratiti šta će naredne godine donijeti”, kaže Vukotić.

IZVOR: AL JAZEERA

Komentariši