15 C
Sarajevo
Četvrtak, 4 Avgusta, 2022

Iranska zlokobna agenda o Palestini i kako se Hamas igra s vatrom

Tokom posljednjih četrdeset godina, Iran je spalio desetine hiljada američkih i ‘izraelskih’ zastava, skandirao je ‘smrt Izraelu’ i, naravno, tvrdi da je zastavonoša palestinske stvari.

Ostavimo praznu retoriku na stranu, Iran ima reputaciju savezništva sa onim ko služi njegovim interesima; Svetost muslimanske krvi nikada nije bila briga Irana, u stvari, Iran je ponosno u savezu sa najgorim bezbožnim paganima na planeti, ne od danas već decenijama.

Svaka stranka ima svoje interese u osjetljivoj regiji kao što je Bliski istok, što uključuje, naravno, iranski režim sa svojim ekspanzionističkim ambicijama i politikom. Mora se biti naivan i obmanut misleći da besprijekorno nesebična podrška iranskog režima palestinskoj stvari dolazi bez ikakvih obaveza. Homeinisti i drugi glasovi proiranskog režima definitivno prodaju ovaj argument svijetu, posebno muslimanskom.

Ekspanzionistička ideologija homeinističkog Irana sadržana je u njegovom ustavu („Izvoz revolucije“) i provode je sam režim i njegove marionete u islamskom svijetu.

U martu 2015. Ali Younesi, šiitski učenjak i glavni savjetnik iranskog predsjednika Hassana Rouhanija, opisao je cijeli region Bliskog istoka kao „iranski“. Younesi je takođe rekao da je Bagdad postao glavni grad novog perzijskog carstva. Činilo se da Younesi spominje Sasanidsko carstvo, posljednje veliko predislamsko iransko carstvo, koje je okupiralo Irak i učinilo Ktesifon – današnji Bagdad – svojom imperijom. 

Homeinisti su već pretvorili Irak (koji su im cionisti i krstaši u martu 2003. predali u ruke) u iransku satrapiju. Ovo je bio sistem upravljanja koji se zasnivao na lojalnosti i poslušnosti regionalnih monarha centralnoj sili koju je osmislio Kir Veliki, osnivač prvog velikog perzijskog carstva 530. godine prije Isa a.s, kojim je vladala dinastija Ahemenida. 

Što se Palestine tiče: Iran ne bi Palestincima dao ljusku koštice hurme da nije bilo nečega zauzvrat. Hamas i njima slični su očajni (takođe su prihvatili milione dolara od Saudijske Arabije, u stvari, Saudijska Arabija je istorijski upumpala više novca u Palestinu nego što je Iran ikada učinio, idite provjerite statistiku), ali njihova odanost Iranu će ih ugristi prije ili kasnije, ustvari, već jeste. Sve dolazi sa cijenom.

Iranski saveznik u Palestini: Hamas Wendehals

Wendehals je njemačka riječ za političkog oportunistu nakon promjene režima, posebno komunistu u Istočnoj Njemačkoj koji je prešao na podršku kapitalizmu nakon ponovnog ujedinjenja Njemačke.

U decembru 2012. godine, dok je bio u posjeti Gazi, Hamasov politički vođa Khaled Mishal objavio je da grupa podržava sirijsku revoluciju protiv diktatora i privrženika Irana Bashara Assada. Njegova objava stvorila je raskol između Hamasa i njegovih glavnih ekonomskih i vojnih pristalica posljednjih godina – Sirije i ‘Hezbolaha’ i, kako je ranije objašnjeno, Irana. 

Suprotstavljanje njihovim najvećim saveznicima činilo se održivim u vrijeme kada je Assad gubio kontrolu nad Sirijom, činilo se da je njegov pad iza ugla; a u Egiptu su Muslimanska braća, ihvanije poput Hamasa, preuzela kontrolu. Stvari su se drastično promijenile u roku od godinu dana: činilo se da je Assad iznenada povratio prednost uz rusku i iransku podršku, a ihvanije je nasilno zbacio s vlasti novi predsjednik Egipta, a potom i vojni vođa Sisi.

Neo-safavidski Iran je dodatno pobjesnio kada je Mišal izjavio da podržava Saudijsku Arabiju protiv milicije Huti koje podržava Iran u Jemenu. Iran je čak obećao da će smanjiti sredstva za rehabilitaciju Gaze, što dodatno dokazuje da Iranu nije bilo stalo do (sunitskog) naroda Gaze. Sve je u politici i moći. 

Hamas se iznenada našao bez pokrovitelja. U znak odmazde za izdaju, Mišal je izbačen iz Damaska ​​i preselio je Hamasov politički ured u Katar. Da se vratimo na početak, tako je i bilo, pa je Hamas ponovo počeo da moli na iranskim vratima. Iran, koji je poznat po eksploataciji palestinske agende, oprostio je svom buntovnom simboličnom sunitskom savezniku (da Iran treba da se prikaže kao dobronamjernik u sunitskom svijetu dok je zauzet naoružavanjem šiitskih milicija od Iraka do Jemena), međutim, on je kaznio na svoj način, tako što je aktivno počeo da širi šiizam u Gazi. Hamasova odanost ima svoju cijenu.

Hamas je otvorio kapije za rafido-iranski utjecaj u Gazi 

Na sjeveru Gaze se ponovo pojavila grupa pod nazivom “Hezbollah u Gazi”. Pokret Strpljivih (arapski: حركة الصابرين نصراً لفلسطين – حِصن‎,.) Njihova zastava je gotovo zrcalna slika zastave Hezbollaha, sa malim dodatkom karte veće Palestine. 

Inspirirana djelima Fathija Shaqaqija o Islamskoj revoluciji 1979. godine, najraniji oblik grupe može se pratiti od 2010. godine kao reformistički pokret u Gazi koji je pozivao na revoluciju inspiriranu Iranskom revolucijom. Ubrzo nakon Iranske revolucije, Shaqaqi je napisao knjigu “Khomeini, islamsko rješenje i alternativa”, u kojoj je pohvalio Homeinija i njegov pristup islamskoj državi. Po Shaqaqijevom mišljenju, Homeinijeva pobjeda je ‘pokazala da čak i protiv neprijatelja tako moćnog kao što je Šah, džihad odlučnih militanata može savladati sve prepreke.’ Knjiga se prodala u 10.000 primjeraka za dva dana i zavela hiljade muslimana, posebno pripadnike ihvanija koji su pali na laži i obećanja Irana i njegovog dedžaličkog sveštenstva. 

Dok je Hamas podržavao sirijsku pobunu, grupa je uputila saučešće borcima ‘Hezbollaha’ ubijenim u Siriji.

Nakon podrške Hamasa sirijskom otporu i pragmatičnog pristupa koji je usvojio tadašnji generalni sekretar organizacije Khaled Mišal, Iran je 2014. osnovao pokret “Sabireen” u Pojasu Gaze kao ideološku alternativu. Osnivanje organizacije odražava ambiciju Irana da održi organizaciju emisara u pojasu Gaze koja bi ispunjavala sve njegove naredbe. 

Generalni sekretar pokreta “Sabireen” Hisham Salem, bivši komandant vojnog krila PIJ-a (pro-šiitski od njegovog početka) koji je prešao na šiizam (pregovori o novcu), izjavio je svoju potpunu podršku Iranu u njegovoj regionalnoj borbi protiv Saudijske Arabije i podršku Basharu Assadu, a zauzvrat, organizacija je dobila oružje, uključujući projektile ”Fajr”, koje je koristila tokom operacije ”Protective Edge” (zaštitna ivica). Sve dolazi sa cijenom.

Organizacija Sabireen je bezuspješno pokušala proširiti svoj i iranski (šiitski) utjecaj na Zapadnu obalu a Hamas ju je optužio za širenje šiizma u pojasu Gaze. Godine 2019. Hamas je uhapsio više od 70 članova Sabireena i zaplijenio im oružje, čime je praktično okončano postojanje organizacije u Gazi.

Odluka o raspuštanju Al-Sabireena donesena je nakon što su lokalni građani lobirali kod Hamasa koji je, u odsustvu zvaničnika Palestinske uprave Ramallah, još uvijek de facto vladao na toj teritoriji. Lokalni Palestinci taj pokret smatraju „vratima šiitskoj ideologiji u Gazi“.

Iran je s druge strane odao počast rafidijskom vođi Sabireena. Teheran Times je 2021. godine ‘naveo’ da je Hisham Salim (vođa Sabireena) dobio azil u Iranu, dok su se obični članovi grupe pridružili brigadama Al-Quds i/ili iračkom Harakat Hezbollah al-Nujaba koji upravlja dobrotvornim organizacijama u Pojasu Gaze. 

Da, dobro ste pročitali, iračke šiitske milicije koje podržava Iran već su ušle u Gazu pod izgovorom dobrotvornog rada. Iran je uspostavio programe socijalne skrbi i dobrotvorne organizacije širom Pojasa Gaze kako bi utjecao na srca i umove stanovnika.

Još jedna organizacija koju finansira Iran koja djeluje u Pojasu Gaze je Palestinsko-iransko udruženje prijateljstva (PIFA). Organizacija također ima podružnice u Libanu i Siriji. 

Hamasov savez s Iranom nije donio samo zlo toj grupi, već zlo cijelom Pojasu Gaze i Palestini. Putem onih poput Hamasa, vuk u ovčjoj koži, odnosno Iran, uspio je da se infiltrira u redove onih poput Hamasa, pa čak i uspostavi i naoruža svoje opunomoćenike (Sabireen) i vodi dobrotvorne organizacije koje predvode šiitske milicije iz Iraka koje su ozloglašeni po svojim zločinima nad sunijama.

Istina, pokušaj Irana da uspostavi alternativu Hamasu i PIJ-u u Pojasu Gaze propao je nakon što je Hamas poveo sveobuhvatni rat protiv grupe Sabireen, međutim, šteta je učinjena, a život i uvjerenja palestinskog naroda ne bi trebali biti ugroženi i nisu vrijedni iranske oportunističke podrške i petrodolara. 

Da, izdajice u arapskom svijetu također treba kriviti, ali da li izostanak njihove podrške opravdava traženje pomoći od najgore alternative, one sa zlokobnim planom kao što je Iran? Da li je ovo apsolutna potreba i vrijedna života i ahireta palestinskog naroda?

I otkad Iran brine za živote sunitskih Arapa? Iran je marginalizirao vlastitu šiitsku arapsku populaciju, Arape Ahwazi koji su masovno prešli na sunizam. Iran se bori sa sunitima pod izgovorom borbe protiv ‘vehabizma’ i IDIŠ-a od Iraka do Sirije. 

Iran ima agendu, dugoročni plan. Iran iskorištava palestinsku stvar jer je ona za njih karta koju trebaju odigrati u igri, u sunitskom svijetu. Suprotno popularnom vjerovanju, za razliku od sunizma, u šiizmu, dominantna sekta u Iranu, Jerusalem i njegova džamija Aksa nisu čak ni sveti. Međutim, osvajanje i kasnije vladanje Jerusalemom i Mekkom znači osvajanje srca muslimanskih masa, to će Iran učiniti krajnjim vođom muslimanskog Ummeta.

Rafidijski Iran nije dobronamjernik, nikada nije bio i nikada neće biti. Predviđene posljedice nisu preuveličane, potrebno je samo proučiti šta se desilo sa sunitima Irana u 16. vijeku kada su ideološki preci homeinista i savremeni šiitski učenjak iz Nadžafa i Kuma preuzeli vlast u Iranu. Zašto bismo se vraćali toliko u prošlost ako vam irački suniti mogu pričati priče o šijitskim odredima smrti, koje podržava Iran.

Ovo je to što je Iran donio muslimanskom i arapskom svijetu, zar to nije dovoljno da se ljudi poput onih iz Hamasa probude i radije umru dostojanstveno nego da prihvate mrvice hljeba i petarde od Irana i njegovih saveznika? Riječima Tomasa Fullera:„Ludilo je da ovce razgovaraju o miru s vukom“. Hamas to primjenjuje na cioniste, ali čini se da ne razumije da su neosafavije jednako opasni, ako ne i gori od cionista, a dokaz leži u ubijanju sunita od strane Irana od Iraka do Sirije. 

Iran nije uspio privući Palestince u šiizam – Kasem Sulejmani u Gazi

Konačno, Iran je u velikoj mjeri uspio u preobraćenju Palestinaca u rafidijski šiizam; dosta su se trudili. Čovjek bi zapravo očekivao da je pola Palestine do sada šiiti ili da barem ima pozitivan stav prema šiizmu i Iranu. Nekoliko anketa u protekloj deceniji pokazalo je suprotno. Zapravo, Palestinci su u arapskom svijetu ozloglašeni po svom antišiitskom stavu, šiizam je izuzetno rijedak među njima, unatoč ogromnom utjecaju Irana na njihove političare, čak i one izvana konzervativne i religiozne poput Hamasa. Međutim, plemeniti palestinski narod mora biti na oprezu, jer su rasprodaje u Palestini sve veće. Neki su otišli do kraja hvaleći čak i one poput Kasema Sulejmanija, ali ne bez žestokog otpora naroda Gaze.

Kasem Sulejmani je bio komandant snaga Kuds, ali nikada nije kročio u Jerusalim (a kamoli da ga je oslobodio). Umjesto toga, bio je zauzet podržavanjem i spašavanjem baathističkog režima i diktatora Sirije uz pomoć šiitskih milicija koje imaju evidenciju opakih zločina i zvjerstava i kršenja ljudskih prava nad sunitskim civilima u Iraku, odnosno Siriji.

Tokom posljednje decenije svog života, Kasem Sulejmani je izašao iz sjenke i promovisan kao plemenit i samozatajan ratnik, iranski Napoleon koji će ponovo stvoriti novo perzijsko carstvo – šiitski polumjesec od Mashada blizu Turkmenistana do Mediterana u Libanu.

“Šiitskom polumjesecu” je zadat težak udarac ubistvom Kasema Sulejmanija koji je iranski režim paradirao kao šiitsku verziju Ramba sa svojim sumornim propagandnim materijalom. 

Hamas su naša braća koja su ozbiljno pogriješila i moraju se promijeniti 

Nepotrebno je reći da ovaj članak nije poziv na zlobni napad na Hamas. Suprotno tome kako neki pristrasni protivnici (posebno među cionistima u arapskom svijetu i tvrdnjama rasprodanih ‘učenjaka’) vole prikazivati ​​Hamas i njegove članove; grupa sigurno nije jedinstveni blok, ljudi iz najužeg kruga Hamasa će jamčiti da lideri Hamasa preziru rafidizam i Iran, međutim, tvrdi se da su primorani da se bave Iranom zbog izdaje arapskih država. Ovo je često ponavljan argument koji je već obrađen u ovom članku, a ja ću ponoviti: Da li je ikakva podrška vrijedna života i uvjerenja palestinskog naroda? Pogotovo ako ga podržavaju ljudi poput Irana koji su dokazali da imaju sektašku agendu u Palestini.

Bratstvo (ihvanije) nije ujedinjeni blok. Da, nažalost, osnivači i mnoge vođe ihvanija još uvijek imaju bliske odnose s rafidijskim vođama i Iranom, prije i poslije Iranske revolucije, međutim, neki od njihovih glavnih vođa kao što je šejh Jusuf Qaradawi promijenili su svoju pro-iransku i pro-šiitsku retoriku u potpunosti i priznali da su imali naivan stav prema Iranu i šiitskom svećenstvu za koje su mislili da je istinski dobronamjernik za Ummet. Sirijska revolucija je razotkrila Iran i njegove saveznike do maksimuma i sva zahvala pripada Allahu. 

Čak i neo-safavije u Teheranu dobro znaju da lideri Hamasa nisu poput nekih drugih neukih ‘sunitskih’ grupa koje imaju malo ili nimalo znanja o jeresi zvanoj imamizam i historiji post-safavijskog Irana.

Vođe Hamasa su visoko obrazovani, mnogi od njih su studirali islamske nauke i dobro su svjesni heretičke prirode dvanaestočlanog šiizma i ekspanzionističke politike Irana. Iran to zna, zato je i počeo da ih zamjenjuje osnivanjem vlastitog zastupnika u Gazi. Do sada nisu uspjeli, ali ako ljudi poput Hamasa nastave da se bave Iranom, onda moraju znati da ih igranje vatrom medžusija iz Kuma i Teherana na kraju može spaliti i donijeti nesreću narodu Palestine sa kojim su se suniti Irana suočili od napada Safavida u 16. vijeku.

Konačno, ostavljam vas sa dubokim riječima mudžahida, palestinskog lava, šejha Raeda Salaha, čovjeka od mudrosti i znanja koji je još davno znao da se nikada ne može vjerovati rafidijama, psovačima Ashaba, posebno ne u vezi sa oslobađanjem Kudsa što im zapravo nije sveto (oni koriste palestinsku stvar samo da privuku naivne i lakovjerne mase na svoju stranu)

‘Zaista, oslobođenje Jerusalema od cionističke okupacije nije moguće od strane onih koji proklinju njegovog osvajača (tj. Omera bin Hattaba i njegovog osloboditelja (Salahuddina Ejjubija).’ – Šejh Raed Salah al-Falastini 

Izvor: ebnhussein.com

UMMET PRESS

Related Articles

Nove objave

Stay Connected

649LikesLikes