Idlib u zamjenu za avione Su-57?

Izbor urednika

Početak emotivne priče [Zatvorenik iz Gvantanama 552] 1. dio

Dokumentarni serijal Zatvorenik iz Gvantanama broj 552 govori o Fajizu Muhammedu El-Kenderiju i njegovom strašnom životnom iskustvu u Zatvoru Guantanamo na Kubi. Njegova emotivna...

Talibani: Ako pregovori ne uspiju, pokrećemo definitivno vojno preuzimanje države

Izravni pregovori između vlade Afganistana, koju su prije 19 godina uspostavili Amerikanci, i talibana, započeli su tokom vikenda. Unutarafganistanski razgovori bili su izravni rezultat sporazuma postignutog...

Kakva je bila zastava Poslanika alejhisselam?

Živimo u vremenu kada su muslimani iskušani bolešću ruvejbida propagande, gdje mnogi fanatici sa oskudnim ili nikakvim šerijatskim znanjem, ali sa puno bolesnih ambicija...

Šejh Abdul-Aziz et-Tarifi: U ostavljanju džihada i neudjeljivanju u svrhe džihada je propast za ummet

Poznati saudijski šejh Abdul-Aziz et-Tarifi, tumačeći ajete o udjeljivanju i borbi na Allahovom putu kaže: وانفقوا في سبيل الله ولا تلقوا بايديكم الى التهلكة „I udjeljujte...

Sirija: Pobunjenici granatirali ruske milicije u Kafranbelu, odbijen napad na osu Al-Fatira

U ponedjeljak ujutro, milicije i plaćenici povezani s Rusijom granatirali su nekoliko područja u južnom dijelu Idliba artiljerijom i raketama, što je dovelo do žrtava...

Piše: Moataz Ali

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan nije ostao pošteđen kritika zbog posjete Rusiji krajem avgusta, tokom koje je viđen kako razgovara s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom i okrepljuje se sladoledom u prijatnoj atmosferi.

U isto vrijeme, avioni sirijskog režima zasipali su sela oko sirijskog grada Idliba, utirući put za vojnu operaciju prema gradu Maaret Al-Nouman s ciljem da se preuzme potpuna kontrola nad autocestom Hama-Halep.

S druge strane, pojedini koji su stali u odbranu Erdogana nisu uspjeli opravdati njegovu posjetu i odabir vremena, nakon čega je izbilo nekoliko demonstracija na sirijskoj granici.

Na demonstracijama u Idlibu, građani su palili fotografije turskog predsjednika optužujući ga da je prodao sirijsku revoluciju, što je dovelo do pometnje na političkoj sceni i dodatno je zakompliciralo.

Početak eskalacije

Otkako su se ruske trupe krajem 2015. uključile u rat Siriji, kormilo se postepeno okretalo u pravcu sirijskog režima. Rusija je nastavila s operacijom ponovnog zauzimanja područja koja je oslobodila Slobodna sirijska vojska, a okončana je u zimu 2016. godine.

Bombardirana su sva područja pod kontrolom pobunjenika ne periferiji Halepa, što je rezultiralo njihovim povlačenjem u Idlib, jedinu potpuno oslobođenu provinciju.

Turska je početkom 2017. uložila diplomatske napore kako bi smanjila eskalaciju u ostalim područjima. Nakon pada većine oslobođenih područja u ruke Rusiji, Erdogan je bio odlučan u namjeri da spriječi bilo kakvu invaziju na Idlib kako sirijska revolucija ne bi bila u potpunosti ugušena.

Tvrdio je da Turska ne može podnijeti još jedan priljev izbjeglica, dotle da je zaprijetio Evropi da će otvoriti granice prema njoj u slučaju da Rusija izvrši invaziju na Idlib. To je navelo Angelu Merkel 2018. godine da izvrši pritisak na Putina da zaustavi invaziju, dok je Erdogan postigao sporazum o raspoređivanju turskih trupa na kontrolne tačke u Idlibu, što je bila priprema za otvaranje autocesta Halep-Hama i Halep-Latakija.

Zašto je Rusija ušla u Siriju?

Sirija je strateško područje za Rusiju na različitim poljima. Historijski gledano, strateški savez između dvije zemlje od sredine pedesetih predstavljao je ravnotežu za tu regiju.

Nakon neuspjeha Staljina da dobije vojnu bazu u moreuzima Turske ili u Libiji, sirijske luke su bile najprikladnija alternativa za rusku flotu, imajući u vidu ulazak američkih marinaca u Liban 1958., kao i prijetnje turske vlade 1957. godine (koja je u to vrijeme bila proamerički nastrojena) da će izvesti invaziju na sirijski režim zbog podrške Kurdima.

S druge strane, ovo stoljeće je svjedočilo sve većoj strateškoj važnosti geografskog položaja Sirije, nakon što su zapadne zemlje 2009. godine pokušale produžiti plinovod od obala Arapskog zaljeva do Evrope, preko Jordana, Sirije i Turske.

Međutim, prisustvo ruskog utjecaja u Siriji ometalo je ovaj ogroman projekat, koji bi, u slučaju da bude okončan, imao utjecaja na rusku dominaciju na tržištu plina u istočnoj i centralnoj Evropi. Stoga je projekat zaustavljen nakon pritisaka Rusije.

Američki plan u Siriji

Amerika je planirala da Moskvi zatvori vrata za izvoz plina u Evropu preko Ukrajine, što je u konačnici rezultiralo podrškom demonstracijama u Ukrajini početkom 2014., koje su okončane dolaskom prozapadne vlade na vlast u toj zemlji.

S druge strane, američki projekat je bio zasnovan na naoružavanju sirijskih pobunjenika kvalitetnim oružjem kao priprema za svrgavanje Assadovog režima s vlasti, čije bi mjesto zauzeo proamerički režim, u pokušaju da se zaljevski plinovod provede prema Evropi kroz Siriju.

Posljedice toga bile su primjetne u očiglednom napretku pobunjenika na sjeveru i centralnom dijelu zemlje sredinom 2015., što je kulminiralo oslobađanjem čitave provincije Idlib i dijelova provincija Homs, Hama i Halep te dovelo do napredovanja prema periferiji Latakije, uporištu vladajuće alevitske sekte, pored toga što su pobunjenici uspjeli osloboditi i pojedine četvrti grada Damaska.

No, ruski odgovor na naoružavanje sirijskih pobunjenika je bio iznenađujući. Putin je svoje trupe poslao u oktobru 2015. u Siriju, potpomognute najnovijim oružjem iz ruskog arsenala, koje je Rusija odbila poslati vojsci sirijskog režima zbog straha da će dospjeti u ruke pobunjenicima kao ratni plijen.

Ulazak ruske vojske u borbu rezultirao je time da stvari prevagnu u njenu korist. To je potaklo predsjednika Turske da izvrši pritisak na Putina da zaustavi borbe i spriječi dodatne gubitke oslobođenih teritorija, posebno Idliba, koji predstavlja stratešku dubinu za Tursku zbog blizine njenim granicama.

Međutim, sirijski režim i Rusija su tvrdili da ostanak Idliba izvan kontrole vlade u Damasku ometa povezivanje ekonomske prijestolnice Halepa s gradovima Hama i Latakija te ostalim sirijskim primorskim gradovima, kao i to da Hayat Tahrir al-Sham (HTS) kontrolira većinu oslobođenih teritorija.

Hayat Tahrir al-Sham odbacuje sporazum u Astani

Rusija je optuživala tursku Vladu da sarađuje s HTS-om, te je, potaknuta time, pružila podršku pojedinim Kurdima na području Tall Rifata u Halepu kao svojevrsni pritisak na Tursku. Turska je zatim probala pripojiti Tall Rifat oslobođenim teritorijama na sjeveru tokom operacije „Grana masline“ (u martu 2018.) kako bi Tall Rifat povezala s područjima oslobođenim u ofanzivi „Štit Eufrata“ preko oblasti Afrin, što bi dozvolilo otvaranje kopnenog puta između južne Turske do Halepa.

Međutim, sukob interesa u toj regiji doveo je do napete situacije. Iran se usprotivio ulasku Turske i Slobodne sirijske armije u područje Tall Rifat, zbog blizine šiitskim uporištima Nubul i Zahraa. Iran strahuje da se ne ponovi kriza sa šiitskim selima Kafraya i Al Fu'ah u Idlibu iz 2017. godine. Iran i sirijski režim su tada prihvatili da se njihovo stanovništvo evakuira na jug zemlje u zamjenu za to da opkoljeni pobunjenici iz Madaye i Zabadanija budu deportirani u Idlib.

S druge strane, neuspjeh pregovora između Turske i Rusije o Idlibu prošlog marta doveo je do početka oružanih operacija Rusije i sirijskih snaga protiv džihadskih frakcija u Idlibu, što je natjeralo Tursku (prema Reutersu) da naoruža neke od obližnjih frakcija oklopnim vozilima i antitenkovskim raketama TOW kako bi odbile ruski napad.

Turska i pregovori s Amerikom

Nakon neuspjeha da postigne sporazum s Rusijom oko Tall Rifata ili Idliba, Turska je intenzivirala diplomatske pregovore sa SAD-om o ulasku na područja istočno od Eufrata i Manbij, kao dio svog rata protiv Kurdistanska radničke partije (PKK) i njenih različitih ogranka.

U slučaju da Turska uđe u Manbij, Kurdi koje podržava Rusija u Tall Rifatu bit će opkoljeni sa sjevera, istoka i zapada. Tada Turska ne bi trebala odustati od sirijskog grada Jisr al-Shughur (u blizini Latakije i ruske zračne baze Khmeimim) u zamjenu za povlačenje Rusije iz Tall Rifata. To bi Rusiju ostavilo bez pregovaračkog aduta, čega se zapravo i boji, što je ovu zemlju natjeralo da pojača svoje napade na Idlib u pokušaju da izvrši pritisak na Tursku i njene saveznike da prihvatite ruske uvjete.

U istom kontekstu, sirijski režim intenzivira svoje napade na gradove uz autocestu Halep-Hama i uspijeva zauzeti strateško područje Khan Shaykhun. S obzirom na to da se HTS odbio povući 20 km s teškim naoružanjem, otvoriti autoceste ili se spojiti s drugim sirijskim frakcijama pod turskim nadzorom, Turska se zatekla pred teškim zadatkom rješavanja tog problema.

Savez Turske s Rusijom

Imajući u vidu Putinovo neslaganje s Erdoganom kada je riječ o Siriji, savez između njih dvojice je nužna potreba zbog sve većih pritiska Zapada na Tursku i Rusiju. Američka podrška demonstracijama u Ukrajini 2014. godine dovela je do toga da na vlast u toj zemlji dođe prozapadna vlada, na svega 500 km od Moskve, kao priprema za njen ulazak u NATO savez i Evropsku uniju.

Amerika je u ljeto 2016. podržavala i neuspjeli pokušaj vojnog udara u Turskoj, stoga se savez Turske i Rusije na političkom, vojnom i ekonomskom polju smatra prijekom potrebom za obje države.

Nakon što je Turska primila raketni sistem S-400 u julu, Sjedinjene Američke Države su zaustavile izvoz borbenih aviona F-35 u Tursku, a Turski odgovor na to je bio da postoje brojne alternative. Krajem avgusta, uporedo sa sastankom Grupe sedam svjetskih ekonomskih sila (G7) u Francuskoj (iz koje je Rusija protjerana 2014. nakon aneksije Krima), Erdogan je posjetio Rusiju kako bi prisustvovao Moskovskom međunarodnom zračnom i svemirskom sajmu.

Time je Erdogan poslao poruku zapadnom savezu da Turska namjerava kupiti ruske avione Suhoj Su-57, kao zamjenu za američke avione F-35. Na koncu svega, sukob interesa između Turske, Irana i Rusije, kao i odbijanje HTS-a da odgovori na ishode pregovora u Astani, ide u prilog daljem nastavku sukoba, a jedini gubitnik u svemu tome je narod Sirije.

Izvor: Al Jazeera Arabic

Vijesti

Pregovori u Kataru zapeli na šerijatskom uređenju Afganistana: Talibani ne žele alternativu

Afganistanska vlada i talibani nisu se složili oko osnovnih pitanja nakon sedmice pregovora za okončanje dugogodišnjeg rata. Neslaganje, ne samo u vezi prekida vatre,...

Liban: Eksplozija u Hezbollahovom skladištu oružja

Eksplozija na jugu Libana, dogodila se u skladištu oružja Hezbollaha, rekao je izvor iz sigurnosnih službi, prenio je Tanjug, pozivajući se na Reuters. Izvor je...

Afganistan: Masivna ofanziva talibana u distriktu Gizab

Afganistanski talibani (IEA) sinoć su pokrenuli masivnu ofanzivu i postavili smrtonosnu zasjedu vladinim marionetskim snagama u distriktu Gizab u centralnoj pokrajini Uruzgan. Talibani su u...

UAE kupuje američke dronove dok Kina povećava prodaju

Nedavna odluka Bijele kuće da dozvoli prodaju naprednog oružja Ujedinjenim Arapskim Emiratima naglašava namjernu promjenu u američkoj politici prema UAE-u nakon što je ova država potpisala...

Egipat pregovara s Assadovim režimom oko povratka u Arapsku ligu

"Assadov režim vodio je direktne razgovore s egipatskim vojnim i političkim vođama u sjedištu egipatskog Ministarstva vanjskih poslova prije nekoliko dana", izvijestili su arapski...

More Recipes Like This