Dudajev je teške 1992. godine Bosni i Hercegovini nudio 300 borbenih aviona, nisu ga shvatali ozbiljno

Malo se zna o sastanku prvog predsjednika nezavisne Čečenije Dževhera Dudajeva rahimehullah i nekoliko funkcionionera Republike Bosne i Hercegovine u Beču te teške 1992. godine tokom kojeg je Dudajev Bosni i Hercegovini otvoreno ponudio 300 vojnih aviona ”Suhoj” i tražio odgovor zašto BiH još uvijek nije priznala nezavisnost Čečenije.

Autor: FATIH Ali Hasanejn Muhammed Šerif,
Sarajevo 2015.

”Kada je poštovani predsjednik Alija Izetbegović bio u posjeti Kraljevini Saudijskoj Arabiji, dok sam bio u njegovom društvu, iznenada mi je prišao jedan Saudijac iz protokola i rekao mi da jedan čovjek želi da se sa mnom susretne. Prišao sam tome čovjeku. To je bio jedan Jordanac čečenskog porijekla. On mi je rekao da brat Dževher Dudajev, predsjednik Republike Čečenije, tada i tada želi da se susretne sa predsjednikom Alijom Izetbegovićem. Znao sam da predsjednik Izetbegović nema ništa protiv ovog susreta, ali mi smo u tome času bili u posjeti Kraljevini Saudijskoj Arabiji, a predsjednik Dudajev je u Čečeniji ili na nekom drugome mjestu. U to vrijeme odnosi između Čečenije i Rusije bili su jako napeti. Na čelu Rusije tada je bio predsjednik Boris Jeljcin. Moja kancelarija je bila u
Beču, a predsjednik Izetbegović je sjedio u Sarajevu; nije bilo moguće organizirati službenu zračnu liniju do Sarajeva i da tako predsjednik Dudajev dođe u Bosnu, tako da tu ponudu nisam shvatio ozbiljno. To je bilo na početku 1992.g.

Vratio sam se u Beč. Nakon dva-tri mjeseca nazvao me je ovaj Jordanac – čijeg se imena danas ne sjećam – i rekao mi da predsjednik Dževher Dudajev želi da se susretne sa predsjednikom Alijom Izetbegovićem na bilo kome mjestu i u bilo koje vrijeme, kad god mi to utvrdimo. Koju sedmicu kasnije zazvonio mi je mobilni telefon: zvao je službenik iz austrijske Službe sigurnosti i prenio mi vijest da se predsjednik Dževher Dudajev nalazi na bečkom Aerodromu i da želi da ga ja posjetim.

Malo nakon toga je dodao:- Mi smo spremni da mu priredimo večeru u unutrašnjosti Aerodroma, u VIP salonu, i to sve na naš račun. Mi ćemo, isto tako, njegov avion snabdjeti gorivom. Molim Vas da razmislite o ovome prije nego što stigne Boris Jeljcin. – Ja sam prihvatio ovaj prijedlog. Ušli smo u salon za visoke zvanice. Sa mnom su bili pomoćnik ministra vanjskih poslova i ambasador Bosne i Hercegovine. Pomoćnik ministra složio se sa mnom da predsjednik Dudajev u posebnom avionu odleti do Ljubljane, slovenačke prijestolnice, i ja sam nazvao predsjednika Izetbegovića, rekao mu za ovaj prijedlog, a on se složio s tim.

Kada sam ušao u VIP salon, predsjednik Dževher Dudajev je ustao, poselamio se sa mnom, a onda mi predstavio članove svoje delegacije, koji su također stajali kao u stroju. Sve su to bili jako visoki, korpulentni mladići sportske građe. Ja sam zaključio da su neki od njih hrvači, bokseri ili nekitreći tip sportista. Predsjednik Dudajev me zamoli da se osamimo i razgovaramo u četiri oka. Čim sam sjeo sa njim, on odmah eksplozivno reče:- Zašto vi nas ne priznate kao nezavisnu državu?! Zar vi ne znate da sam ja već duže vrijeme zapovjednik raketnih baza i da sam ja odgovoran za punjenje raketa atomskim i nuklearnim gorivom?! Na našu veliku žalost, ne postoji nijedna država u svijetu koja nas je priznala osim Republike Turski Kipar! Nemam dovoljno vremena za razgovor, ali ovoga časa pod mojom komandom je tri stotine borbenih aviona „Suhoj“ i ja sam spreman da ih poklonim vama ili nekoj drugoj državi prije nego što ih Rusi unište. Osim toga, na aerodromu u Groznom imamo devedeset aviona marke „Tupoljev“, koji su također pod mojom kontrolom!

Govorio je tako uzbudljivo i snažno me udario svojom rukom po ruci, što je privuklo pažnju svih ostalih. Zatim je dodao:- Da se nisam susreo sa Vama, napravio bih belaj Jeljcinu ovdje, on se mene jako boji, ja njega jako dobro poznajem! Ako sumnjaš u ovo, dovedi me u njegovo prisustvo pa ćeš vidjeti čuda! Znaj, Rusi nas nikada neće poraziti! Svaki od nas je u stanju da ti navede svoje porijeklo od preko petnaest generacija Čečena, a nijedan Rus ne zna ko mu je stvarni otac! Mi smo ponosni što je islam došao u našu zemlju Čečeniju u sedamnaestoj godini po Hidžri kao što smo ponosni i na svoga pretka, svoga pradjeda i vođu, Šamila!

Dudajevu sam predstavio članove delegacije s kojom sam stigao na Aerodrom: Salima Šabića, predsjednika SDA Hrvatske, i Husejna Živalja, zamjenika ministra vanjskih poslova u Vladi Bosne i Hercegovine. Rekao sam mu da će oni sa njim otputovati u Republiku Sloveniju na sastanak sa predsjednikom Alijom Izetbegovićem, i to što prije, kako bismo riješili ovaj problem i kako između dviju zemalja, Austrije i Ruske Fedearcije, ne bi došlo ni do kakve neželjene situacije. Prenio sam predsjedniku Dudajevu da mi je predsjednik Izetbegović rekao da želi da se susretne s njim u Ljubljani, jer on je predsjednik države koji može donijeti valjanu odluku. Dudajev se složio s tim rekavši mi:- Ovo je izvanredna prilika koju moramo iskoristiti dok ne bude prekasno! – I zaista, njegov avion se uputio prema Ljubljani,a ja sam izišao iz Aerodroma sa iskustvom koje nikada ranije nisam imao u svome životu.

I zaista: nakon otprilike tri sedmice čuo sam da su ruski avioni napali aerodrom u Groznom, prijestolnici Čečenije, i uništili sve avione od vrijednosti koji su bili prizemljeni te nanijeli orgomnu štetu Čečeniji. Kada sam se sastao sa predsjednikom Alijom Izetbegovićem, obavijestio sam ga o tome šta se dogodilo u ovoj zemlji i kakvo sam iskustvo stekao.

Kasnije smo čuli da su predsjednika Dudajeva ubili navođenom raketom tako što su ga otkrili nakon što je on upotrijebio svoj mobilni telefon. Preselio je na Ahiret kao šehid – neka ga dragi Allah, dž.š., nagradi šehidskom nagradom. U njegovom ubistvu zajedno su sudjelovaale američke i ruske službe. On je svojim životom platio svoju ljubav prema svojoj domovini Čečeniji.”

Komentariši