14. Septembra 2019. godine neidentificirane bespilotne letjelice, prema nekim tvrdnjama i balistički projektili, pogodili su ključno saudijsko naftno postrojenje Abqaiq. Šteta je bila u stotinama miliona dolara, nafta je naglo poskupila a njen gubitak iznosio je 5,7 miliona barela dnevno.

Za napad je optužen Iran, što je Amerikance ponukalo da uvedu snažnije sankcije i stave IRGC na listu terorističkih skupina što je pružilo legitimitet kasnijoj likvidaciji generala Kasema Sulejmanija.

Eliminacija generala Kasema Sulejmanija prva je konkretna akcija američke vojske protiv Irana još od iranske revolucije koja je tu prozapadnu podaničku monarhiju pod vodstvom M. Reze Pahlavija preobrazila u radikalnu sektašku tvorevinu pod vodstvom Ruholaha Homeinija.

Globalni mediji danima pišu kako je ovo početak trećeg svjetskog rata budući da obje strane imaju izrazitu vojnu snagu, snažan regionalni utjecaj i svoje saveznike, Međutim, da li zaista možemo očekivati rat između ove dvije države!?

Zasigurno, uzrok za novonastale tenzije i uzajamne prijetnje ne nalazi se u mržnji i neprijateljstvu SAD-a i Irana, šta više, ove dvije zemlje zajedno su radile na rušenju sunnijskog režima Saddama Husseina u Iraku te rušenju talibana u Afganistanu, pravi razlog jeste bezbjednost Izraela i saudijskih naftnih polja.

Lansiranje balističkih projektila iz Jemena u pravcu Mekke naišlo je na međunarodnu šutnju, ali napad na naftno postrojenje izazvao je reakcije. Spaljeno i rastrgano tijelo Kasema Sulejmanija, razbacano po bagdadskom aerodromu, poruka je Irancima da ne prelaze crvenu liniju te da za mete svojih raketa ne koriste američke baze.

U julu prošle godine, na vrhuncu sukoba i napada na tankere u Hormuškom tjesnacu, Trump je odobrio ograničeni napad na Iran nakon što je Iran oborio američku bespilotnu letjelicu, ali se dan kasnije predomislio.

Sjedinjene Američke Države ne žele otvoreni rat s Iranom jer Iran predstavlja protutežu sunnijskom utjecaju u regiji, napad je imao za cilj da se ograniči iransko djelovanje. Irak, zemlja likvidacije Sulejmanija, odabran je za to sučeljavanje.

Iran je svjestan svoje pozicije, odnosno nemogućnosti da pobjedi u jednom izravnom ratu s SAD-om prvenstveno zbog toga što Iranci nemaju pravih vojnih saveznika koji bi se uz njih borili, bez obzira na trenutno savezništvo s Rusijom, Kinom i Turskom. Stoga, Iran protiv SAD-a u narednom periodu najvjerovatnije neće poduzeti ništa, barem u vojnom smislu. Šiijske Mule nastavit će s prijetnjama, proiranske milicije i dalje će iz odmazde neprecizno granatirati američke baze u Iraku a Iran će za to vrijeme pokušati napraviti neko novo strateško partnerstvo s nekim drugim protuameričkim snagama u regiji.

Kako god, ovaj eventualni rat nije onaj u kojem muslimani trebaju birati strane, ovo je rat između dva okupatora i zalima koja haraju muslimanskim zemljama, u suprotnom će najveću cijenu platiti upravo muslimani. Crvena zastava koja je ovih dana podignuta u svetom šiijskom gradu Komu a koja označava nadolazeći rat ne mora značiti da je podignuta protiv Amerikanaca, meta mogu biti upravo muslimani jer je to ista ona zastava koja je bila podignuta protiv Osmanskog hilafeta.