Talibani su blizu da ostvare svoj gorući cilj: američke trupe koje napuštaju Afganistan i uspostava islamske vlade odnosno šerijatog sistema na preostaloj trećini države. Kako bi to postigli, primijenili su nove strategije te postali više otvoreniji i politički angažiraniji prema vanjskom svijetu.

Vrhovni talibanski vojni vođa na istoku Afganistana, Mawlawi Mohammed Qais, priznao je da su talibani pretrpjeli gubitke uslijed američkih i NATO udara kao i vladinih operacija u proteklom desetljeću, ali se ti gubici nisu baš odrazili na stanje na terenu jer talibani neprestano iz aktivnih rezervi nadomjestaju te gubitke.

“Mi ovu borbu doživljavamo kao žrtvovanje”, rekao je u novom dijelu propagadnog filma ”Pravi muškarci” Mawlawi Mohammed Qais, šef talibanskog vojnog vijeća u provinciji Laghman, dok su desetine njegovih boraca čekale u podnožju obližnjeg brda. “Dakle, ako je jedan brat ubijen, drugi brat neće razočarati Božju želju – zakoračit će u bratove vojne čizme.”

Bio je mart, a talibani su upravo potpisali mirovni sporazum sa Sjedinjenim Državama koji sada stavlja pokret na ivicu ostvarenja svoje najveće želje – potpunog povlačenja svih zapadnjačkih okupacionih trupa na čelu sa SAD-om.

Talibani su nadjačali ovu svjetsku vojnu supersilu kroz gotovo 19 godina intenzivnog rata. Nakon 2001. godine, talibani su se reorganizirali kao decentralizirana mreža boraca i zapovjednika niskog nivoa, osposobljeni za regrutovanje i pronalaženje resursa na lokalnom nivou, dok je vrhovno rukovodstvo više ostalo pritajeno u pograničnom teritoriju s Pakistanom. Talibani su imali ogromnu podršku na sjeveru Pakistana i upravo odatle su krijumčarili oružje u Afganistan.

U isto vrijeme, talibani su službeno malo promijenili svoj odnos prema vanjskom svijetu, postali su otvoreniji, pružajući ruku prijateljstva mnogim regionalnim ali i udaljenim državama.

Ipak, nikada se nisu izričito odrekli svoje prošlosti vezanu za Osamu bin Ladena i njegovu organizaciju, a i dalje se protive ogromnoj većini promjena koje su zapadnjaci uspostavili i podržali u Afganistanu tokom posljednja dva desetljeća.

“Mi preferiramo da se sporazum potpuno implementira kako bismo imali sveobuhvatni mir”, rekao je Amir Khan Mutaqi, šef štaba vrhovnog vođe talibana, u rijetkom intervjuu u Dohi, glavnom gradu Katara, za New York Times; “Ali mi također ne možemo samo sjediti ovdje kada su vladini zatvori napunjeni našim ljudima, kada je sistem vlasti isti kao onaj zapadnjački stistem, a talibani bi trebali samo sjediti kod kuće?”; “Nijedna logika to ne prihvaća – da sve ostaje isto nakon sve ove žrtve”, rekao je dodavši: “Sadašnja vlada stoji na stranom novcu, stranom oružju, na stranom financiranju.”

Čini se kako se historija ponavlja. Posljednji put kad je okupatorska sila napustila Afganistan – kad su mudžahedinske frakcije potpomognute od Pakistana i Saudijske Arabije potisnule Sovjete, frakcije su srušile preostalu vladu, a zatim su se međusobno borili oko vlasti, uslijed čega su se pojavili talibani i sve njih pokorili.

Sada, čak i dok su snage SAD-a i talibana sporazumom prestale napadati jedni druge, talibani intenzivno napadaju afganistanske vladine snage jer primirje s vladom nije dio istog sporazuma s SAD-om. Čini se da je njihova taktika usmjerena na stvaranje većeg straha kod neprijatelja što pokazuju i najnovija dezerterstva visokih funkcionera afganistanske vojske. Visoki general afganistanske vojske, bivši šef policije pokrajine Farah, prije dvije sedmice prešao je na stranu talibana.

Talibanski terenski zapovjednici jasno su istaknuli da oni sada drže vatru podalje od američkih trupa samo kako bi im osigurali sigurno povlačenje.

”Naša je borba započela prije Amerike – protiv korupcije. Korumpirani ljudi su molili Ameriku da dođe jer se nisu mogli boriti protiv nas”, rekao je mladi zapovjednik talibanske elitne “Crvene jedinice” u Alingaru. Bio je dijete u doba invazije Sjedinjenih Država, a sastao se s timom New York Timesa na mjestu gdje se graniči teritorija talibana i afganistanske vlade. “Dok se ne uspostavi šerijat, naš džihad trajat će do sudnjeg dana” rekao je zapovjednik.

Talibani prema američkim procjenama sada imaju negdje između 50.000 i 60.000 aktivnih boraca i desetine hiljada honorarnih naoružanih ljudi i pomagača. To, međutim, nije monolitna organizacija. Rukovodstvo Islamskog Emirata izgradilo je strateški ratni stroj iz različitih i dalekih dijelova zemlje te su od svake brigade, bataljona ili ćelije učinili da budu lokalno samostalni. Na područjima koja kontroliraju ili barem utječu na njih, talibani također pokušavaju upravljati nekim službama i rješavaju sporove, neprestano se pozicionirajući kao vlada u sjeni. Da, drugi naziv za talibane je ”vlada u sjeni”.

“Ovo je mrežna pobuna – vrlo je decentralizirana, ima sposobnost da zapovjednici na razini distrikta mobiliziraju resurse i mogu se logistički pripremiti”, rekao je Timor Sharan, afganistanski istraživač i bivši visoki vladin dužnosnik. ”

Tijekom godina, najviše vodstvo talibana bilo je na pograničnom teritoriju s Pakistanom. Organizacija Tehrik-i-Taliban Pakistan odnosno pakistanski talibani pružili su logističku potporu afganistanskim talibanima. Iako obje struje talibana imaju isto porijeklo, pakistanski talibani djeluju nezavisno i imaju vlastitog vođu.

Logistička podrška i utočište koje su dali pakistanski talibani doprinijeli su kontinuitetu džihadskog otpora u Afganistanu, iako su talibani bilježili gubitke u borbama s daleko superiornijim neprijateljem koji je imao ogromne vojne resurse. Ponekad su stope žrtava bile toliko visoke da su talibani gubili stotine boraca sedmično, a Amerikanci su izveli zračnu kampanju u kojoj su od 2013. bacili gotovo 27.000 bombi. Ako je vjerovati afganistanskim vladinim izvorima, prošla je godina bila teška za talibane jer su navodno gubili preko 1000 boraca na mjesečnom novu, što je opet u suprotnosti s onim što su talibani postizali na terenu. S druge strane, afganistanska vojska je prema vlastitim tvrdnjama mjesečno gubila i do 15.000 vojnika, što u borbama što uslijed dezerterstva, i to dovoljno govori u intenzitetu sukob i operativnim sposobnostima talibana.

Čak i na vrhuncu duge američke vojne prisutnosti i koordinacijskih nastojanja da pomognu afganistanskoj vladi da osvoji srca ljudi sa sela, talibani su uspjeli nastaviti regrutaciju dovoljno novih mladića koji su nastavljali borbu i išli napred prema zacrtanom cilju. Obitelji se stalno odazivaju pozivu talibana jer mnogi Afganistanci smatraju kako upravo oni imaju legitimitet.

Zapovjednik Mawlawi Qais objasnio je kako njegova vojna komisija u provinciji Laghman, gdje je Alingar, ima aktivno povjerenstvo za „usmjeravanje i da'vu“ čiji članovi odlaze u džamije kako bi se privukli i zaposlili novi borci. Ali napomenuo je da većina regruta potječe od sadašnjih boraca koji rade na pridruživanju prijatelja i rodbine.

Mnogi borci se nastavljaju prijavljivati, dijelom zbog duboke mržnje prema zapadnim institucijama i vrijednostima koje je afganistanska vlada preuzela od svojih saveznika.
“Naš problem nije sa njihovim mesom i kostima”, rekao je Mawlawi Qais. “To je problem sa čitavim sistemom.”

Ipak, svi talibanski borci nemaju plate, ali im talibani pokrivaju svakodnevne životne troškove i ustupaju ratni plijen.

“Prijatelji koji su s nama u prvim džihadskim redovima, ne primaju platu. Ali mi se brinemo za njih i njihove troškove. A ako uzmu plijen, to im je zarada”, rekao je Mulla Baaqi Zarawar, zapovjednik talibanske vojne jedinice u provinciji Helmand.

U područjima koja talibani lagano kontroliraju, mnogi talibanski borci, pa čak i vođe, rade mnoge druge poslove kako bi preživjeli. Tijekom razgovora Mawlawi Qais zastao je da se ispriča zbog svoje prašnjave odjeće – rekao je da je cijelo jutro radio na njivi, što je njegov svakodnevni posao. Mnogi njegovi borci imaju i drugi posao kada se ne bore. Kako bi se osiguralo da regrutacija novih pripadnika nebi prestala, talibani su postavili prioritet sve sofisticiranijim informacijskim operacijama, oblikujući talibanske naracije kroz glatku video produkciju i agresivnu brigadu simpatizera na društvenim mrežama. Twitter je mreža kojoj talibani posvećuju veliku pažnju, a račune njihovih vođa prate desetine pa i stotine hiljada sljedbenika.

– Kraj prvog dijela analize –

Ummet Press