"Rođen je u Meki, dvadeset i četiri godine prije Hidžre.
Odrastao je u mekkanskom okruženju koje je obilježavalo bogatstvo i izobilje.
Njegov otac bio je Amr ibn Hišam ibn el-Mugira, poznatiji kao Ebu Džehl.
Naučio je vještine jahanja i borbe, a posebno se isticao u streljaštvu i preciznom gađanju strijelom, po čemu je, prema predaji, bio nadaleko poznat.
Nakon što je primio islam, Ikrime ibn Ebu Džehl nije propustio nijedan pohod sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem.
U vrijeme vladavine Ebu Bekra postao je vođa jedne od značajnih islamskih vojski koje su se borile protiv otpadništva, da bi kasnije izrastao u istaknutog vojskovođu muslimana u Šamu (Levantu).
Potom je uslijedila bitka koja je njegovo ime zauvijek urezala u historiju, bitka u dolini Jermuka.
U bici na Jermuku, pod vodstvom Halida ibn Velida, radijallahu anhu, Rimljani su raspolagali sa 240.000 vojnika opremljenih najrazličitijim oružjem, dok je muslimanska vojska brojala svega 36.000 boraca.
Usprkos teškoj situaciji, muslimanska vojska je izdržala i pružala izuzetno žestok otpor tokom prva tri dana.
Pritisak je neprestano rastao, a položaj muslimana postajao je sve kritičniji. Rimljani su ih potpuno opkolili.
Tada je ovaj izvanredni islamski junak, Ikrime ibn Ebu Džehl, radijallahu anhu, uzeo svoju sablju, slomio joj korice i donio najodlučniju odluku u svom životu, odluku o borbi do posljednjeg daha.
Glasom poput grmljavine pozvao je muslimane:
"O muslimani, ko će se zakleti na smrt?!"
Odazvalo mu se 400 dobrovoljaca, islamskih boraca spremnih na žrtvu, formirajući tako ono što će u historiji ostati upamćeno kao "Islamski bataljon smrti".
Halid ibn Velid tada se obratio Ikrimetu, nastojeći ga odvratiti od takve žrtve, ali ga je Ikrime pogledao s izrazom čvrste vjere na licu i rekao:
"Skloni se, o Halide!
Ti imaš prednost jer si ranije bio uz Allahovog Poslanika, dok smo moj otac i ja bili među njegovim najžešćim protivnicima.
Dozvoli mi da iskupim svoja prijašnja djela. Borio sam se protiv Allahovog Poslanika na mnogim mjestima, pa zar da danas uzmaknem pred Rimljanima?!
To se nikada neće dogoditi!"
Nakon tih riječi, krenuo je Islamski bataljon smrti, a Rimljane su zaprepastili neustrašivi borci koji su jurnuli na njih s odlučnošću da ih slome.
Dobrovoljci Bataljona smrti, predvođeni Ikrimom, hrabro su prodirali prema ogromnoj rimskoj vojsci, uništavajući njihove redove i praveći prolaz.
Ikrime ibn Ebu Džehl lično je prodro u samo srce rimske vojske kako bi razbio opsadu muslimana i uspio je stvoriti proboj u neprijateljskim linijama nakon što je napao njihove redove s neviđenom žestinom onoga ko ne mari za život.
Zapovjednik Rimljana naredio je da se sve strijele usmjere prema ovom hrabrom dobrovoljcu, spremnom na najveću žrtvu, te je Ikrimetov konj pao pod mnoštvom strijela koje su ga pogodile.
Tada je vođa Islamskog bataljona smrti, neustrašivi Ikrime ibn Ebu Džehl, skočio sa svog konja i sam krenuo prema desecima hiljada Rimljana, boreći se svojom sabljom.
U tom trenutku, Rimljani su usmjerili svoje strijele prema njegovom srcu.
Kada su muslimani ugledali ovaj herojski čin, njihova su srca bila ispunjena divljenjem i odlučnošću.
Borci Ikrimetovog bataljona smrti jurnuli su prema svom vođi kako bi s njim poginuli na Allahovom putu, ispunjavajući tako svoju zakletvu.
Rimljani nisu mogli vjerovati svojim očima gledajući onih četiristo mudžahida kako hrabro koračaju u sigurnu smrt.
Allah je u srca nevjernika ulio strah, pa su Rimljani počeli uzmicati i bježati, a povici "Allahu ekber" (Allah je najveći) odjekivali su sa usana Ikrimetovih dobrovoljaca.
Tako je ova šehidska jedinica uspjela probiti opsadu muslimanske vojske.
Halid ibn Velid potražio je svog rođaka Ikrimeta i našao ga kako leži između dvojice vojnika iz njegovog bataljona smrti: Harisa ibn Hišama i Ajaša ibn Ebu Rebie, a krv je tekla iz svih njih.
Haris ibn Hišam zatražio je malo vode da popije, ali prije nego što je okusio ijednu kap, pogledao je Ikrimeta ibn Ebu Džehla i rekao onome ko je donio vodu:
"Daj Ikrimetu da pije prvi, on je žedniji od mene."
Kada se voda približila Ikrimetu, on je htio da pije, ali je vidio Ajaša pored sebe pa je rekao onome ko je donio vodu:
"Odnesi njemu prvo."
Kada je voda stigla do Ajaša, on reče:
"Neću piti dok ne popije moj brat koji je prvi zatražio vodu."
Ljudi su se okrenuli prema Harisu ibn Hišamu i zatekli ga mrtvog.
Pogledali su Ikrimeta i vidjeli da je preselio na bolji svijet.
Vratili su se Ajašu da mu daju gutljaj vode, ali su ga našli bez daha!
Prenosi se da je na tijelu Ikrime, radijallahu anhu, pronađeno sedamdesetak uboda, rana i udaraca.
Ovaj hrabri i neustrašivi podvig bio je ključni trenutak koji je muslimanima otvorio put ka pobjedi nad rimskom vojskom.
Subhanallah!
Iako su se svi nalazili u teškoj situaciji, ranjeni, žedni i u potrebi za vodom, u tim posljednjim trenucima života prednost su dali svome bratu nad sobom. Allahu ekber!
To je zaista bila generacija koja se teško može ponoviti, ali će zauvijek ostati izvor inspiracije za vjernike koji dolaze poslije njih.
Njihova odanost, hrabrost i žrtva ostavljaju neizbrisiv trag u historiji islama.
Zaista, ovo kazivanje nosi mnoge pouke i poruke.
Neke od njih su:
- Žrtvovanje za druge:
Oni su žrtvovali vlastite potrebe, čak i život, u korist svoje braće. Istinska solidarnost i ljubav među vjernicima su temeljne vrijednosti vjere.
- Odlučnost i hrabrost u teškim trenucima:
Bez obzira na strašnu situaciju, njihova hrabrost nije jenjavala. U borbi za istinu pokazali su nevjerojatnu odlučnost i hrabrost.
- Bratska ljubav:
Njihova spremnost da omoguće bratu da pije prije njih, iako su i sami bili u velikoj potrebi, svjedoči o dubokoj bratskoj ljubavi, ključnoj za zajedništvo muslimana.
- Vjera u Allahovu pomoć:
Unatoč opasnosti i izuzetno teškim uvjetima, vjerovali su da Allahova pomoć dolazi kada je najpotrebnija.
Ta vjera vodila ih je kroz najteže trenutke.
- Naslijeđe i inspiracija:
Ova generacija ostavlja naslijeđe koje nadilazi vrijeme. Njihov primjer inspirira vjernike kroz sve generacije, jer sjećanje na njihove žrtve i hrabrost ne blijedi.
Ove pouke samo su neke od mnogih koje možemo izvući iz ovog veličanstvenog kazivanja.
I na kraju, pitanje za sve vas koji ste pročitali: gdje danas primjećujete sličnu hrabrost onoj koju je pokazao ovaj bataljon smrti?"
(Sanel Ramić)
Objavi komentar