Pitanje: Zašto si kritikovao Džževlanija nakon posljednjih nesuglasica, a sada ga hvališ?
Odgovor:
Pratio sam šejha od kraja 2012. godine pa sve do danas. Sarađivali smo i slagali se mnogo puta, a ponekad smo se i razilazili. Allah mi je svjedok da moja pohvala šejhu, neka ga Allah sačuva, nikada nije bila iz koristi, niti je moje neslaganje ikada proizlazilo iz mržnje ili zlobe. Čak i u najtežim fazama nesuglasica, šejh mi nikada nije uskratio ni jedan zahtjev niti sastanak, a to je poznato svima koji ga poznaju – to je dokaz njegove plemenite naravi.
Ono što se promijenilo, ukratko, i što ću možda opširnije objasniti nekom drugom prilikom, jeste sljedeće:
Prvo:
Moja današnja podrška i pohvale ne znače nužno saglasnost sa svim što je prošlo ili što je urađeno. Nije uvjet podrške da se slažemo sa svim što je bilo. Jer, pobjeda ili poraz nemaju direktne veze s ispravnošću ili pogrešnošću nekog djela.
Drugo:
Danas je muslimanima u Šamu ostvaren veliki san koji su sanjali stoljećima – da imaju državu koja će ih osloboditi poniženja i sramote. Kako ih sada ne podržati, kada smo i mi sami učinili hidžru kako bismo ih pomogli?
Treće:
Glavni razlog mog (ranijeg) neslaganja bio je sukob među frakcijama i ono što je uslijedilo nakon toga. Bio sam uvjeren da je šejh Dževlani, nakon što je preuzeo vlast u Idlibu, postao vezan za međunarodne sporazume i da se neće usuditi pokrenuti vojnu akciju. Mislio sam da je uništio frakcije, a zatim se posvetio izgradnji Idliba! Međutim, kada je donio tu veliku odluku o pokretanju vojne akcije – odluku za koju Allah zna koliko je bila teška i rizična, jer su je države odbijale i plašile se njenih posljedica – shvatio sam da sam pogriješio u svom mišljenju. Zatražio sam od Allaha oprost za svoju sumnju i zamolio šejha da mi oprosti. Rekao sam mu: "Hvala Allahu, koji je preko tebe sačuvao plodove našeg džihada!" Zahvaljujem Allahu što nikada nisam pretjerao u kritici prema njemu, čak ni u vrijeme neslaganja. A šejh nije zaboravio bratstvo iz zajedničkog džihada.
Dakle:
Kada je donio ovu odluku i kada je Allah preko njega otvorio vrata Šama, kunem se Onim u čijoj je ruci moja duša da ću ga podržati, savjetovati i neću štedjeti truda u tome. Primjer nam je u Omeru ibn Hattabu, radijallahu anhu, koji je rekao: "Ona odluka je bila prema tadašnjoj situaciji, a ova prema sadašnjoj." Povijest je puna primjera prethodnika čije su odluke varirale u različitim vremenskim periodima.
Nisam nepogrešiv – za ono u čemu sam pogriješio tražim oprost od Allaha, a za ono što sam ispravno uradio, hvala Allahu.
Šejh dr. Abdullah El-Muhejsini, hafizahullah
Objavi komentar