U sjeverozapadnoj Siriji rastu spekulacije da bi sirijske revolucionarne grupe mogle pokrenuti veliku vojnu ofanzivu protiv Assadovog režima i okupacijskih šiijskih milicija, posebno u Halepu. Lokalni izvori sugeriraju da se ove grupe možda pripremaju za odlučujuće ratove, nadajući se da će iskoristiti trenutni haos unutar režima i njegovog iranskog saveznika Hezbolaha, koji je oslabljen izraelskim napadima. Hezbolah, koji se smatra najvažnijim akterom iranskog utjecaja u regiji, doživio je značajne vojne neuspjehe, što je stvorilo priliku da revolucija u svojim bivšim uporištima ponovo potencijalno zavlada. Hezbolah je predvodio snage Assadovog režima u svim većim ofanzivama, posebnu u Damasku i okolini. Danas je grad Zabadani u Kalemunu, iz kojeg je protjerano sunnijsko stanovništvo, dom za hiljade pripadnika Hezbolaha.
U oslobođenim regijama Sirije kruže glasine da revolucionarne grupe planiraju velike napade na strateški važna mjesta, posebno na grad Halep. Ovakvi događaji se poklapaju sa izraelskim gađanjem Hezbolaha u Libanu, za koji neki kažu da bi moglo oslabiti režim. Kritični element ove spekulacije je da će se kapacitet Assadovih kopnenih snaga smanjiti nakon izraelskih napada, što će revolucionarnim snagama dati prednost u pokretanju operacija velikih razmjera.
Međutim, uprkos ovoj novoj dinamici, čini se da je Assadov režim svjestan mogućnosti novog napada. Izvještaji pokazuju da je režim u Damasku počeo da jača ključne vojne pozicije u Halepu, vjerovatno u očekivanju napada opozicije. Kako su režimske snage imale za cilj da spriječe revolucionarne grupe da ponovo zapale veliki sukob na sjeveru, pojačanja su poslana na kritične tačke u regionu.
Detaljan izvještaj koji je pripremio Seir al-Muhammed zabilježio je ovaj tekući razvoj događaja i ispitao vojne aranžmane i terenske pripreme koje su izvršile obje strane. Politički stručnjaci poput Firasa Fahama iz Abaad Centra za studije skeptični su u pogledu izvodljivosti velike ofanzive u ovom trenutku.
Faham napominje da sjeverozapadna regija Sirije ostaje pod ograničenjima međunarodnih sporazuma, poput sporazuma o deeskalaciji iz Astane potpisanih 2020. godine. Ovi sporazumi su efektivno ograničili velike vojne operacije u regionu. Faham tvrdi da nijedan ključni međunarodni akter, uključujući Iran i Rusiju, nije zainteresiran za ponovno otvaranje ovog fronta. On tvrdi da razgovor o ratu u Halepu podržavaju grupe poput Tahriru-Šama (HTŠ) koje nastoje učvrstiti opozicionu dominaciju u regiji, uključujući grupe Sirijske nacionalne armije smještene sjeverno od Halepa.
HTŠ se navodno pokušava pozicionirati kao sila neovisna o međunarodnoj agendi i pokušava povratiti domaću podršku nakon vala javnih protesta. Pokušava privući pažnju manjih grupa i iskoristiti postojeće mogućnosti za učvršćenje vlasti u sjeverozapadnoj Siriji.
Na vojnom frontu, vojni analitičar pukovnik Abduldžabbar al Akidi smatra da revolucionarne grupe imaju ljudstvo i sposobnost da započnu rat, ali prošli događaji sprječavaju značajan napredak. Sporazumi iz Astane iz 2020. i teški ruski vazdušni napadi koji su sistematski uništavali opozicione snage ograničili su kretanje grupa. Uprkos popularnom pritisku da se ponovo zauzmu područja kao što su Halep, Sarakib i Tel Rifaat, nedostatak protivvazdušnih sposobnosti ozbiljno je omeo sposobnost revolucionara da ugroze režim i dominaciju Rusije u vazduhu.
Al Akidi navodi da je Hezbolah pretrpio velike gubitke zbog izraelskih napada, ali da možda nije realno propadanje organizacije smatrati šansom za napade revolucionara. Rusija ostaje dominantna vojna sila u Siriji, kontroliše vazdušni prostor i pruža kritičnu podršku Assadovim snagama. Bez značajne podrške ili napredne vojne podrške, posebno u pogledu protivvazdušnog naoružanja, oslobađanje Halepa ostaje daleka mogućnost.
Faham također tvrdi da HTŠ možda širi ideju o neminovnom ratu kako bi iskoristio pad Hezbolaha, ali da je malo vjerojatan veliki vojni razvoj u bliskoj budućnosti. Međunarodna zajednica, posebno Rusija, ne želi oživljavanje sukoba velikih razmjera u Siriji. Uprkos svojoj intervenciji u Ukrajini, Rusija nastavlja da duboko ulaže u Siriju i podržava Assadov režim i vojno i politički. Ovo, u kombinaciji s turskim insistiranjem na održavanju stabilnosti u sjevernoj Siriji, znači da je malo vjerovatno da će bilo koja velika vojna operacija biti pokrenuta bez značajnih diplomatskih razmjena.
U zaključku, iako se spekulacije o novom ratu za Halep nastavljaju, politička i vojna realnost na terenu pokazuje da je možda prerano za takvu operaciju. Revolucionarne grupe se možda pozicioniraju za buduće prilike, ali za sada situacija ostaje složena i mnogi akteri, uključujući Rusiju, Tursku i Iran, igraju važnu ulogu u oblikovanju budućnosti sukoba u sjevernoj Siriji.
Ummet Press
Objavi komentar